Trgovina žitom je prodaja ili trgovina žitaricama i žitaricama, kao što su pšenica i riža. Postoji otkako je ljudska civilizacija počela i nastali gradovi, jer je potražnja za žitaricama u gradovima značila da su farmeri mogli uzgajati usjeve i transportirati svoju žetvu u gradove kao novčane usjeve, a ne samo uzgajati hranu za vlastitu potrošnju. Žitarice su se u početku možda razmjenjivale, ali s razvojem novčane ekonomije, žitarice su se počele prodavati za gotovinu na tržištu žitarica. Zbog poteškoća i troškova transporta žitarica, veći dio ljudske povijesti vidio je da su se žitarice s farmi odvozile u obližnje tržnice radi prodaje. Suvremenu trgovinu žitaricama karakterizira razvojna globalizacija, s povećanjem veličine farmi i širenjem transporta i izvoza žitarica na međunarodnoj razini.
Moderna proizvodnja usjeva kao što su kukuruz, pšenica i ječam u Europi i Sjevernoj Americi odvija se u industrijskim razmjerima. Žito se u rasutom stanju prevozi velikim kamionima ili željeznicom do morskih luka ili unutarnjih suhih luka za izvoz. Ova velika proizvodnja u trgovini žitom dala je poljoprivrednim proizvođačima u razvijenom svijetu prednost koja proizlazi iz ekonomije razmjera uvećane državnim subvencijama. To je dovelo do problema između zemalja u razvoju i razvijenih zemalja.
Međunarodna trgovina žitom bila je predmet pregovora između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO). Pregovori imaju za cilj postupno ukidanje subvencija za poljoprivredni izvoz i smanjenje potpore koju vlade daju svojim poljoprivrednim proizvođačima. Carine i subvencije mogu imati narušavajući učinak na međunarodnu trgovinu i problem su za zemlje u razvoju, koje ne mogu konkurirati na zaštićenim tržištima Europe i Sjeverne Amerike. Zemlje u razvoju nastoje zadržati poljoprivredne carine na snazi, jer carine štite svoje domaće poljoprivrednike od međunarodne konkurencije u trgovini žitom, dok su glavni izvoznici u zemljama izvoznicama poput SAD-a, Kanade i Australije u interesu osigurati smanjenje carina.
Ostala pitanja koja mogu trajno utjecati na trgovinu žitaricama uključuju sve veću proizvodnju biogoriva – koja se oslanja na kukuruz i druge biljke – koja mogu oduzeti velike površine zemlje od proizvodnje hrane i smanjiti zalihe hrane. Posljedice klimatskih promjena i nepredvidivih vremenskih uvjeta također su razlog za zabrinutost. Ostala važna pitanja uključuju kontroverze oko genetski modificiranih biljnih sorti, sve veću orijentaciju potrošača na lokalno proizvedenu i organsku hranu te pitanja sigurnosti hrane.