Trgovinske prepreke su ograničenja koja ometaju motivaciju za sudjelovanjem u uvozu ili izvozu robe. Najčešći primjeri trgovinskih barijera su ekonomske barijere koje je nametnula vlada kao što su carine ili kvote. Ovisno o vrsti nametnute trgovinske barijere, razne industrije mogu biti obeshrabrene da ponude svoju robu i usluge za prodaju na međunarodnim tržištima ili se suzdržati od kupnje međunarodnih proizvoda za prodaju unutar zemlje.
Trgovinska barijera obično stvara neku vrstu financijskog tereta koji povećava troškove izvoza ili važne robe. Na primjer, uvozna carina bi obeshrabrila poduzeća od odabira robe proizvedene izvan zemlje, dok bi umjesto toga povećala potencijal za prodaju domaće proizvedene robe. Istodobno, nametanje kvote na broj roba i usluga koje se mogu izvoziti moglo bi potaknuti poduzeća da njeguju povećanu bazu potrošača unutar zemlje i tako zadrže više potrošačkih dolara u gospodarstvu nacije.
Iako se na prvi pogled trgovinska barijera može činiti kao negativan pristup, mnoge zemlje nameću neku vrstu kontrole razmjene kako bi pokušale stvoriti trgovinsku ravnotežu. Odnosno, carine i kvote mogu se koristiti za strukturiranje ravnoteže između uvoza i izvoza tako da nacija izvlači najveću korist od svake trgovinske akcije. Budući da je globalna trgovina danas uobičajena, trgovinska barijera može funkcionirati kao regulatorna mjera koja će spriječiti da gospodarstvo bilo koje nacije postane previše ovisno o domaćem ili međunarodnom poslovanju. Današnji je cilj uspostaviti pravičnu ravnotežu u svjetskoj trgovini koja je pozitivna za svaku zemlju, a također koristi cjelokupnom svjetskom gospodarstvu.
Uz carine i kvote, postoji još jedna skupina strategija trgovinskih barijera koje su poznate kao necarinske barijere. Često su to privremene zabrane koje imaju za cilj ispravljanje rastuće stope nezaposlenosti ili privremeno uvođenje sankcija tijekom razdoblja političkog spora između jedne ili više zemalja. Necarinska trgovinska barijera može se postaviti u znak protesta protiv carine ili kvote koju je postavila druga država ili jednostavno kao mjera zaštite domaće industrije tijekom razdoblja u kojem prirodna katastrofa ili neki drugi nepredviđeni čimbenik prijeti potkopati poslovnu infrastrukturu unutar zemlja.