Triboluminiscencija je svjetlost nastala raskidanjem asimetričnih veza u kristalima. Ponekad se naziva i mehanoluminiscencijom i fraktoluminiscencijom. Triboluminiscenciju možete promatrati grickajući Wint-O-Green Life Savers® u mraku, otvorenih usta, gledajući u ogledalo. Isti učinak postiže se spajanjem kockica šećera ili odmotavanjem platnene trake u mraku.
Znanstvenici ne razumiju u potpunosti triboluminizenciju, ali trenutna najbolja teorija je da kada se razbiju asimetrične kristalne veze, električni naboji se odvajaju, a malene iskre emitiraju se kada se naboji rekombiniraju. To vidimo kao sjaj, obično plavkast, plavkasto-zelenkast ili bijeli.
Francis Bacon, začetnik znanstvene metode, pisao je o triboluminiscenciji još davne 1620. Spomenuo je da je već dobro poznato da će tvrdi šećerni bomboni proizvoditi svjetlost u mraku ako se udare ili razbiju. U 1790-ima, kada je proizvodnja šećera počela stvarati rafiniranije i čistije kristale šećera, proces koji se naziva “gnječenje”, ili razbijanje čvrstog stošca šećera na upotrebljive komade, proizveo je sjaj kada se provodi u uvjetima slabog osvjetljenja. To je bilo otkriće triboluminiscencije u moderno doba.
Iako je prva jasna pisana referenca o triboluminiscenciji bila 1620. godine, vjerojatno je da čovječanstvo zna za taj fenomen tisućljećima. Indijanci Uncompahgre Ute iz središnjeg dijela Colorada iskorištavali su triboluminiscenciju udarajući kvarcne kristale u ritualne ceremonije. Ovi kristali kvarca smatrani su izvorima velike magične moći.
Triboluminiscencija je također uočena u dijamantima, kada su rezani ili čak samo trljani. Veze u dijamantima su najjače veze u kemiji, ali zbog prirode trenja, male količine tih veza mogu se razbiti mekšim materijalima. To je zato što su na molekularnoj razini površine vrlo nazubljene, pa su relativno velike količine energije koncentrirane na malom području, dovoljne da razbiju veze i proizvedu luminiscentni efekt.