Općenito govoreći, trinitarna teologija je svaka kršćanska teologija koja prihvaća doktrinu da je Bog “trojedini”, ili tri bića u jednom. Otac, Sin i Duh Sveti, prema trinitarnoj teologiji, tri su odvojena, vječna bića, ali jedno po prirodi. Ova doktrina ima korijene u vrlo ranoj crkvenoj povijesti, ali nema univerzalno prihvaćanje među kršćanima. “Trinitarna teologija” se također može posebno odnositi na pokrete koji počinju u 20. stoljeću koji na nauk o Trojstvu gledaju kao na temeljnu doktrinu kršćanskog vjerovanja i prakse.
Doktrina o Trojstvu bila je sistematizirana na Prvom saboru u Nikeji 325. godine kao pokušaj rješavanja različitih doktrina u vezi s odnosom između Isusa i Boga. Najistaknutija od ovih doktrina bilo je arijanstvo, koje je tvrdilo da je Isus nešto između ljudskog i božanskog, ali ne dijeli Božju božansku prirodu. Jedan od ključnih rezultata prvoga Nicejskog sabora bilo je ono što je postalo poznato kao Nikejsko vjerovanje, koje potvrđuje božanstvo i jedinstvo sve tri osobe Trojstva i recitira se kao dio liturgije mnogih kršćanskih bogoslužja.
Iako je trinitarizam povijesno bio dominantno stajalište glavnih grana kršćanstva, mnoge ga teološke tradicije odbacuju iz ovog ili onog razloga. Najčešća kritika upućena trojstvenoj teologiji je da ona nije striktno monoteistička, što znači da je logična kontradikcija reći da postoji jedan Bog, dok se također kaže da su Bog tri osobe. Trinitaristi, međutim, odgovaraju da tvrdnja da tri osobe čine jedno biće čini njihovu doktrinu monoteističkom.
Neki, osobito konzervativni evangelici, također kritiziraju trinitarnu teologiju jer nije biblijska ni po svojoj terminologiji ni po zaključcima. Niti jedna riječ koja se koristi ni u Starom ni u Novom zavjetu ne može se prevesti kao “Trojstvo”, niti Biblija eksplicitno uči o osobnosti članova Trojstva. Konzervativci mogu tvrditi da će uporaba nebiblijskih izraza nužno dovesti do nebiblijskih doktrina, ali trinitaristi vjeruju da postoji dovoljna biblijska potpora koja ih opravdava korištenjem termina u svakom slučaju.
Predloženo je nekoliko alternativnih teorija koje se bave uočenim slabostima trinitarne teologije. Na primjer, unitaristička teologija tvrdi da je Isus bio prorok i možda neka vrsta nadnaravnog bića, ali ne i Bog. Pentekostalci Jedinstva, s druge strane, tvrde da Otac, Sin i Duh Sveti nisu tri odvojene osobe, već tri različite uloge koje igra ista osoba.
Izraz “Trinitarna teologija”, koji se često koristi velikim slovima kada se koristi u tom smislu, također može upućivati na gledište da se trojni nauk ne može odvojiti od bilo kojeg drugog kršćanskog vjerovanja. Teolozi i pokreti koji se drže ovog gledišta vide Trojstvo kao sredstvo kojim je Bog došao na zemlju, a time i sredstvo kojim se ljudi spašavaju. Jedan takav pokret je Međunarodna crkva Grace Communion.