Slično rondeauu, triolet je pjesnički oblik sa postavljenom strukturom i ponavljanjem redaka. Nastao u Francuskoj oko 13. stoljeća, triolet se sastoji od osam redaka koje koriste samo dvije rime. Prvi redak se ponavlja u sredini pjesme, a dvostih kojim počinje pjesma i završava je. Triolet se često koristi za prenošenje duhovitih ideja, ali može se odnositi i na ozbiljne misli.
Što znači “trojka” na francuskom, triolet je nazvan po ponovljenom prvom retku. Ovaj se redak u pjesmi vidi tri puta, u prvom, četvrtom i sedmom retku. Drugi redak se ponavlja samo jednom, u osmom retku, ali oba retka zajedno upravljaju shemom rime trioleta. Budući da se četvrti i sedmi redak ponavljaju, moraju se rimovati s prvim retku, ali se treći i peti redak također rimuju s prvim redom. Redak šest rima s ponovljenom frazom u retku dva i osma, stvarajući tako samo dvije rime u pjesmi.
Iako su moderni trioleti često duhoviti, ranije su pjesme često bile o ozbiljnim temama. Benediktinski redovnik, Patrick Carey, napisao je najranije preživjele triolete. Njegove su se pjesme uglavnom sastojale od pobožnosti. Robert Bridges, engleski pjesnik iz 19. stoljeća koji je formu nakratko doveo do popularnosti, također je napisao uglavnom ozbiljna djela. Nakon 19. stoljeća, triolet je ispao iz mode i koristi se rijetko u usporedbi s drugim oblicima.
Ponavljanje i kratkoća trioleta uobičajene su privlačnosti ove vrste pjesama. Pisci komičnih pjesama mogu koristiti ponavljanje kako bi naglasili glup ili duhovit aspekt svoje teme ili, poput majstorski napisanih ozbiljnih djela, svakom sljedećem ponavljanju dodali slojeve značenja. Ova tehnika često pretvara naizgled jednostavnu pjesmu u složeno umjetničko djelo.
Na primjer, engleski pjesnik Thomas Hardy započinje svoj triolet “Kako je velika moja tuga” izjavom “kako je velika moja tuga, moje radosti koliko malo”. Izjava je cjelovita misao, koja ukazuje na njegovo sadašnje stanje uma. U šestom i sedmom retku, međutim, stoji “ni ljubazna dobrota nije pomogla da ti pokažem / koliko je velika moja tuga, moje radosti kako malo.” Ovdje Hardy koristi ponovljeni prvi redak kao drugu polovicu složenije rečenice, što sada ne ukazuje na njegov stav, već na nesposobnost osobe kojoj se pjesma obraća da shvati govornikovo raspoloženje. Ova promjena u značenju pomaže da se naizgled jednostavnoj pjesmi da složenost.