U poeziji ritmičke taktove u stihovima ponekad stvaraju metričke stope kao što je trohej. Troheji su uzorak naglašenih i nenaglašenih slogova u kojima naglašeni slog odmah slijedi nenaglašeni, kao što je u riječi “sretan”. Trohajski metri jedan su od najpopularnijih stopala u poeziji.
Starogrčki i latinski umjetnici često su koristili troheje u komedijskoj i tragedijskoj glazbi, poeziji i predstavama. Troheji su prvi put korišteni na engleskom početkom 17. stoljeća. Duže pjesme na engleskom obično zvuče monotono kada se koriste trohajski metri; međutim, kratke pjesme ih prilično dobro koriste. Najbolji primjer za to bio bi “Tigar” Williama Blakea. Trohajski metri nisu popularni u modernoj poeziji, ali se često koriste u reklamnim džinglovima i sloganima kako bi ih učinili nezaboravnijim.
Najbolja upotreba troheja je kada se kombinira s drugim mjernim stopalima. Trohej se često kombinira s anapestom, što je uzorak od dva nenaglašena sloga iza kojih slijedi naglašeni slog, i daktil, koji je jedan naglašeni slog iza kojeg slijede dva nenaglašena. Dvije druge rijetke vrste metarskih stopa su spondee, što je dva naglašena sloga u nizu, i pyrrhic, što je dva nenaglašena sloga u nizu.
Troheji koji se koriste rijetko ili s drugim metričkim stopalima pomažu u stvaranju privlačnog ritma. Može učiniti da pjesma zvuči poput pjevanja – kao u pjesmi “Tigar” – ili da joj samo da jasniji ritam. Korištenje troheja u pjesmi također može učiniti da zvuči glazbenije i ugodnije za uho. Opći cilj troheja je ukloniti monotoniju i učiniti da se pjesma osjeća manje ravnom i predvidljivom.
Trohajski metri se često brkaju s jambskim metrima koji su nenaglašeni slogovi nakon kojih slijede naglašeni slogovi. Najbolji način da se utvrdi je li stopalo trohaično ili jambsko jest analizirati prvi redak. To je zato što svaki slijedi sličan obrazac pojedinačnih naprezanja i nenaprezanja.
Lingvisti primjećuju da djeca više vole trohejske riječi, metre i rečenice u odnosu na druge vrste, osobito jamb. Neki vjeruju da troheji pomažu djeci u njihovoj fonološkoj progresiji, jer im pomažu da bolje izgovaraju nenaglašene slogove. Vodi se rasprava zašto je to tako. Neki vjeruju da je to zato što se troheji više nalaze u dječjoj literaturi i školskim knjigama, dok drugi vjeruju da je to zbog činjenice da troheji pružaju slogovni uzorak koji je lakše oponašati.