Trohajski tetrametar je vrsta metričke strukture koja se ponekad koristi u poeziji koja označava pjesmu napisanu s osam slogova po retku koji su strukturirani kao naglašeni i nenaglašeni parovi. Riječ “tetrametar” označava metar ove posebne vrste pjesme, u ovom slučaju pjesma je napisana kao stihovi od kojih svaki sadrži četiri stope, a svaka stopa je relativno proizvoljna podjela slogova. Ova je podjela određena riječju “trohaik”, koja se odnosi na određenu vrstu rasporeda u kojoj svaka noga sadrži dva sloga s prvim slogom naglašenim, a drugim nenaglašenim.
Slično kao i druge vrste metričkih oznaka, trohajski tetrametar prilično je lako prepoznati i koristiti, iako daljnja uporaba u dugom radu može postati teška. Osnovna struktura ove vrste mjerača počinje drugom riječju u nazivu, “tetrametar”. Tetrametar bilo koje vrste odnosi se na određeni metar u kojem je svaki redak pjesme napisan s četiri stope, svaka stopa se temelji na razdvajanju slogova koji se mogu podijeliti neovisno o redu riječi. To znači da pjesma napisana trohejskim tetrametrom ima četiri stope po retku, dok pjesma napisana trohejskim pentametrom ima pet stopa po retku.
Svako od ovih stopala u trohejskom tetrametru je tada napisano kao jedan “trohej”, otuda i riječ “trohej”. Trohej je struktura slična jambu, koja se nalazi u jambskim metrima, budući da se sastoji od dva sloga. Kako svaka stopa u pjesmi napisanoj trohejskim tetrametrom ima dva sloga, a svaki redak četiri stope, onda svaki redak ove vrste pjesme ima ukupno osam slogova. Dok jamb ima nenaglašeni slog pa naglašeni, trohej ima naglašeni slog pa nenaglašeni.
Primjer linije trohejskog tetrametra mogao bi biti “Ljudski rod, hrabar i hrabar, iako kratkog vijeka.” U ovom primjeru, naglašeni i nenaglašeni slogovi bi se mogli podijeliti i označiti kao “ČOVJEČANSTVO // HRABRO i // HRABRO, iako //KRATKO živjelo”. Posljednja stopa u ovom primjeru mogla bi se čitati kao dva naglašena sloga, “KRATKO ŽIVJELO”, ovisno o sklonostima čitatelja, što bi ga učinilo spondejem, a ne trohejem. Ova vrsta varijacija unutar trohejskog tetrametra prilično je uobičajena, osobito za duža djela, i sprječava da cijela pjesma ili napisano djelo postane monotono.