Trombastenija je rijedak, autosomno recesivan poremećaj krvarenja također poznat kao Glanzmannova bolest ili Glanzmannova trombastenija. Osoba s ovim urođenim zdravstvenim stanjem pati od lakog i dugotrajnog krvarenja, čak i kada je ono nastalo zbog malih ozljeda. To je zato što zahvaćenoj osobi nedostaje određeni protein koji omogućuje agregaciju trombocita; trombociti se skupljaju kako bi zaustavili krvarenje kod pojedinca. Trombastenija je doživotna bolest koju netko može imati u blagom ili teškom obliku.
Postoje određene okolnosti u kojima pojedinac može razviti trombasteniju. Da bi imao autosomno recesivni poremećaj, pojedinac prima jedan autosomno recesivni gen od svakog roditelja koji nosi bolest. Kada pojedinac naslijedi dva od ovih recesivnih gena, to povećava njegov rizik od razvoja bolesti. Iako je trombastenija nasljedni poremećaj, roditelji i braća i sestre oboljele osobe možda nemaju tu bolest. Muškarci i žene podjednako su pogođeni ovim poremećajem i obično se dijagnosticira u ranom djetinjstvu.
Uobičajeni simptomi trombastenije uključuju krvarenje desni, lake modrice i krvarenje iz nosa. Trauma kao što je operacija također može dovesti do prekomjernog krvarenja. Osim toga, žena s ovim poremećajem može imati nenormalno obilne menstruacije. Budući da svakodnevne rane potencijalno mogu uzrokovati produljeno krvarenje, osoba s ovim poremećajem treba paziti da izbjegne ozljede. Ekstremni gubitak krvi može imati negativne rezultate i zahtijevati da pojedinac dobije transfuziju trombocita.
Različiti čimbenici mogu dovesti do dijagnoze trombastenije. Na primjer, pojedinac može pokazivati simptome povezane s poremećajem koji liječnika navodi na provođenje testova. Primjeri testova uključuju kompletnu krvnu sliku (CBC), test agregacije trombocita ili protrombinsko vrijeme (PT). U nekim slučajevima, tijekom trudnoće može se znati da roditelji imaju recesivni gen. Kada je to slučaj, moguće je otkriti ima li nerođeno dijete poremećaj putem prenatalne dijagnoze.
Ne postoji lijek za trombasteniju, ali osoba s poremećajem može poduzeti preventivne mjere kako bi izbjegla ili smanjila krvarenje. Primjerice, ne smije uzimati nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID), poput aspirina i ibuprofena, jer mogu uzrokovati dulje krvarenje. Osim toga, ženi koja ima obilne menstruacije mogu biti potrebne mjere hormonskog liječenja, poput oralnih kontraceptivnih pilula, kako bi se smanjio ili kontrolirao gubitak krvi.