Faktorski trošak predstavlja cjelokupni trošak svake pojedinačne stavke potrebne za proizvodnju dobra. Ovi troškovi mogu uključivati sirovine potrebne za proizvodnju dobra, radnu snagu potrebnu za pretvorbu sirovina u gotovu robu i neizravne troškove dodijeljene robi, kao što su struja, najam ili drugi fiksni troškovi. Korištenje troškova faktora (također poznatog kao trošak faktora ili proizvodnje) za robu i usluge je sasvim drugačije od dopuštanja tržištu da diktira cijenu za proizvode.
Čimbenici proizvodnje sastoje se od zemlje, rada i kapitala. Te su stavke potrebne za proizvodnju dobara i usluga, pri čemu većina tvrtki mora kupiti ili potrošiti vrijeme ili novac kako bi prikupila čimbenike proizvodnje. Prema načelima faktorskih troškova, tvrtka može potrošačima naplatiti ukupne troškove proizvodnje prilikom razmjene dobara u ekonomskoj transakciji. Glavni problem s ovim procesom obračuna troškova je da tvrtke mogu prenijeti neučinkovitost na potrošače. Na primjer, potrošač može poželjeti kupiti widget za 5 američkih dolara (USD). Međutim, nijedna tvrtka ne može proizvesti widget za manje od 7 USD na temelju trenutnih troškova za faktore proizvodnje. Ako je ovo povećanje troškova rezultat loših proizvodnih procesa tvrtke, onda potrošač mora platiti tu neučinkovitost.
Jedna od prednosti obračuna troškova robe korištenjem procesa faktorskih troškova je mogućnost da potrošači izbjegnu plaćanje neizravnih poreza. Mnoge tvrtke dodaju troškove poslovanja – kao što su poslovne licence, savezni porezi ili drugi neizbježni državni porezi – na robu i usluge koje proizvode. Ovi troškovi će neprirodno povećati cijenu potrošačkih proizvoda i rezultirati time da će potrošači imati manje prihoda za potrošnju na robu i usluge. Državne subvencije također mogu pomoći u smanjenju faktorskih troškova roba i usluga. Subvencioniranje robe pomoći će tvrtkama da nadoknade neke troškove prije prodaje proizvoda potrošačima. Kroz proces subvencioniranja, vlade mogu pokušati nadoknaditi visoke troškove povezane s faktorima proizvodnje, čime se povećava kupovna moć novca u posjedu potrošača.
Faktorski trošak kao osnovna naknada za robu i usluge često pokušava staviti pravu ekonomsku vrijednost na proizvedenu robu. Dobit je niska ili može biti nepostojeća ako tvrtka nije u mogućnosti kontrolirati svoje troškove. U ovom scenariju, državne subvencije su način na koji će tvrtka zaraditi kapital za nastavak proizvodnje dobara i usluga. Poduzećima može biti teško proizvesti nove industrije s tehnologijom u nastajanju ili drugom robom s malom potražnjom na tržištu. Vlade pomažu u daljnjem razvoju ovih tehnologija davanjem nadoknadom troškova faktora povezanih s faktorima proizvodnje.