Trovanje proteinima je neobičan nutritivni nedostatak u kojem pacijenti konzumiraju prvenstveno nemasno meso, bez drugih izvora hranjivih tvari, i kao rezultat toga razvijaju zdravstvene komplikacije. Čini se da je ovo stanje kombinacija čimbenika, uključujući neunošenje dovoljno kalorija, neadekvatne hranjive tvari i doživljavanje stresa kao rezultat okolišnih čimbenika poput vrlo hladnog vremena. Pacijenti s pristupom zdravstvenoj skrbi i mogućnostima prehrane rijetko se razvijaju ili umiru od trovanja proteinima, ali to može predstavljati rizik u udaljenim zajednicama tijekom razdoblja ograničene dostupnosti hrane.
Ovo stanje je također poznato kao “gladovanje zeca”, što se odnosi na ideju da zajednice koje se uvelike oslanjaju na zeca, vrlo nemasno meso, mogu biti izložene riziku od trovanja proteinima. Bolesnici s trovanjem proteinima većinu svoje prehrane dobivaju iz nemasnog mesa, obično zato što zimi preživljavaju lovom, kada svoju prehranu ne mogu nadopuniti biljnom hranom. Žrtva često aktivno traga za hranom, trošeći više kalorija nego inače, a time i više, iako je manje konzumirala jer je kalorijska vrijednost nemasnog mesa ograničena.
U bolesnika s ovim stanjem tijelo ne dobiva potrebne hranjive tvari za funkcioniranje. Pacijent može osjetiti stalni osjećaj gladi, čak i odmah nakon jela, sve dok ne pojede ugljikohidrate kako bi uravnotežio prehranu. Jetra također postaje preopterećena proteinima i ne može ih obraditi tako brzo koliko ih pacijent može pojesti. Bolesnici se mogu umoriti i obično razviti glavobolju i proljev. Krvni tlak i broj otkucaja srca padaju, ponekad opasno niski.
Povijesno gledano, ljudi koji su doživjeli trovanje proteinima često su konzumirali stvari poput jetre životinja koje su lovili u pokušaju da udovolje svojoj gladi. To je dovelo do dodatnih komplikacija, jer su pacijenti razvili toksičnost vitamina A zbog prevelike količine jetre. Problem za pacijente s ovim stanjem nije nužno višak proteina, već neravnoteža u prehrani koja dovodi do nemogućnosti normalnog funkcioniranja.
Većina autohtonih ljudi koji se uvelike oslanjaju na prehranu temeljenu na mesu konzumiraju životinje s visokim udjelom masti, poput kitova i tuljana, te su stoga pod niskim rizikom od trovanja proteinima jer dobivaju uravnoteženiju prehranu. Ovo stanje može postati zabrinjavajuće kada su zajednice prisiljene oslanjati se na samostalni lov na zečeve, jelene i druge mršave životinje u teškim vremenskim uvjetima gdje drugi izvori prehrane nisu dostupni. Rijetko kad ljudi u industrijaliziranim područjima razviju trovanje proteinima kao rezultat ekstremne prehrane; dijete za trening s utezima i kondicioniranje koje se oslanjaju na visoku količinu proteina obično uključuju oprez da jedete mješavinu mesa i konzumirate neke biljke kako biste spriječili ovaj problem.