Terminsko tržište odnosi se na organizirane burze na kojima se kupuju i prodaju izvršivi ugovori za buduću isporuku određene robe po unaprijed određenim cijenama. U terminskom ugovoru, kupac i prodavatelj dogovaraju se o datumu isporuke robe, cijeni koju treba platiti i količini koju treba isporučiti. Na dan isporuke kupac je zakonski obvezan prihvatiti, a prodavatelj mora isporučiti navedenu robu po ugovorno unaprijed određenoj cijeni. Terminski ugovori dostupni su za mnoge robe, uključujući pšenicu, soju, plemenite metale i naftu, kao i za razne financijske instrumente koji se obično temelje na specifičnim široko zasnovanim indeksima dionica, valuta ili kamatnih stopa.
Trgovci, proizvođači i proizvođači čije poslovanje zahtijeva masovnu kupnju ili prodaju robe koriste terminske ugovore kako bi zaštitili svoj rizik od fluktuacija cijena osnovne robe u budućnosti. Na primjer, trgovac žitom koji kupuje pšenicu za svoju zalihu na tržištu gotovine za kasniju isporuku i preprodaju može pokušati osigurati od pada cijene prodajom slične količine pšenice prodajom terminskog ugovora. Budući da su cijene u terminima i na tržištu gotovine, ili “stvarne”, usko povezane, obično se dobitak ili gubitak na stvarnom tržištu nadoknađuje razmjernim padom ili aprecijacijom na tržištu termina.
Trgovanje robnim terminskim ugovorima provodi se diljem svijeta na raznim burzama uključujući New York, London, Sydney, Južnu Afriku i Chicago. Cijena svakog terminskog ugovora utvrđuje se na burzi putem transparentnog sustava nadmetanja ili aukcije koji u svakom trenutku odgovara otvorenim nalozima za kupnju i prodaju za navedene ugovore. Kako se cijena osnovne robe mijenja, cijena samog terminskog ugovora raste ili pada u skladu s tim. Špekulanti nastoje ostvariti profit na tržištu terminskih ugovora tako što određuju vrijeme svojih transakcija kako bi iskoristili te varijacije cijena. Svojom spremnošću da preuzmu rizik u trgovanju terminskim pozicijama, špekulanti pomažu osigurati likvidnost terminskim tržištima.
Budući da oni koji imaju obveze na tržištu gotovine koriste terminske transakcije kao sredstvo zaštite od nepovoljnih kretanja cijena, vrlo malo terminskih ugovora se ikada podmiri za stvarnu isporuku temeljne robe. Kao takve, transakcije na terminskom tržištu značajno se razlikuju od onih koje se provode i na burzi i na tržištu gotovine robe po tome što transakcije u terminskim ugovorima rijetko rezultiraju stvarnim prijenosom bilo koje imovine ili robe s prodavatelja na kupca. Većina terminskih ugovora kojima se trguje na glavnim burzama se zatvaraju prije ugovornog datuma namire ili isporuke. Kako bi izbjegao izvršenje ili prihvaćanje fizičke isporuke određene robe, imatelj terminskog ugovora mora zatvoriti svoju poziciju prije datuma isteka terminskog ugovora. To se može postići zauzimanjem suprotne strane, bilo kupnjom ili prodajom izvorne transakcije otvaranja.