Turingov test je hipotetski test za određivanje može li inteligencija stroja razgovarati poput čovjeka. Test je nazvan po računalnom geniju iz Drugog svjetskog rata Alanu Turingu, koji ga je izmislio. Ovaj test je antropocentrični test – to jest, ne ispituje inteligenciju općenito, već samo sposobnost da se razgovara kao ljudsko biće. Prva, sada opovrgnuta, implikacija bila je da je test mjerio objektivnu inteligenciju. Međutim, potencijalno bi mogla postojati umjetna inteligencija koja jednostavno ne govori ljudske jezike niti razumije ljudski razgovor.
Turingov test ima tri sudionika — dva subjekta i suca. Jedan od subjekata je osoba, a drugi je računalo. Oba predmeta su skrivena od pogleda suca. Oni komuniciraju sa sucem putem samo tekstualnih kanala. Uloga suca je odrediti koji tekstualni kanal odgovara ljudskom, a koji kompjuterskom. Ako sudac to ne može utvrditi, računalo prolazi test.
Svake godine dodjeljuje se nagrada chatbotu koji je najbolji na Turingovom testu. Neki chatbotovi, kao što su ELIZA i ALICE, postali su blago poznati, ali nijedan još nije ni blizu uspješnog oponašanja čovjeka. Prva formalna instancija testa je u obliku Loebnerove nagrade, koja će dodijeliti 100,000 američkih dolara (USD) onome tko preda pobjednički AI. Godišnje se natjecanje obično održava u New Yorku.
Ray Kurzweil, poznati izumitelj i futurist, i Mitch Kapor, pionir softvera, kladili su se 10,000 USD jedan protiv drugog na pitanje hoće li AI proći Turingov test do 2029. Kurzweil vjeruje da će jedan hoće, dok Kapor vjeruje da nitko neće. AI koji prolazi Turingov test vjerojatno bi trebao biti općenito inteligentan, odnosno sposoban brzo učiti i slijediti suptilne verbalne znakove u razgovoru na isti način kao i čovjek. Takav AI bi također teoretski mogao ispuniti ljude na brojnim poslovima za koje su potrebni razgovori. AI koji prođe Turingov test bio bi veliki događaj i uvjerio bi mnoge da je stroj uistinu inteligentan.