Tužba za klevetu je vrsta pravne tužbe koju jedna strana podnese protiv druge u kojoj prva strana optužuje drugu da kleveta njegov ili njezin karakter. Ovo je obično građanska tužba i brojne različite zemlje i regije imaju različite zakone koji ukazuju na to koje vrste klevete mogu dovesti do pravnog postupka protiv neke osobe. Općenito, ova vrsta zahtjeva temelji se na tužbi za klevetu ili klevetu protiv neke osobe i obično će zahtijevati kompenzaciju i kaznenu odštetu. Tužba za klevetu često ukazuje na to da je tuženik dao izjavu kojom je klevetao karakter tužitelja, koji obično mora dokazati da je izjava neistinita.
Tužba za klevetu također se često naziva delikt za klevetu ili zahtjev za klevetu karaktera, a zahtjev za klevetu se obično temelji na smjernicama postavljenim zakonima regije u kojima je podnesena. U nekim zemljama postoje zakoni koji ukazuju na “zločin protiv časti” ili slične klevetničke primjedbe koje mogu biti kaznena djela, kao i građanske stvari. Unutar SAD-a, međutim, tužba za klevetu je građanska tužba i ne može rezultirati zatvorom.
Tužba za klevetu u SAD-u obično se sastoji od jednog od dva specifična oblika klevete, ili možda oba, a to su kleveta i kleveta. Kleveta je svaka kleveta karaktera koja se izriče verbalno ili na način koji je prolazan. Kleveta je, s druge strane, klevetnička izjava koja se daje u pisanom obliku ili u nekom drugom trajnom obliku, kao što je na internetskoj stranici. U tužbi za klevetu u vezi s klevetom, tužitelj će morati dokazati da je osoba zaista dala izjavu, obično preko svjedoka koji je izravno čuo komentar. Što se tiče klevete, često je lakše dokazati da je izjava data jer obično postoji trajna evidencija komentara.
Tužitelj će obično morati dokazati da je klevetu dao kao činjenični iskaz od strane tuženika, a ne samo kao mišljenje. Nakon što tužitelj dokaže da je tuženik dao izjavu koja se odnosi na tužbu za klevetu, morat će dokazati da je tužba neistinita ili flagrantno huškačka. Obrana istine nije uvijek univerzalna, ali može biti vrlo teško dobiti tužbu za klevetu protiv nekoga ako on ili ona mogu dokazati da je izjava točna.
Čak i ako je izjava činjenično točna, ako je data na način koji nije imao nikakvu drugu svrhu osim nanošenja štete tužitelju, onda se tužba za klevetu ipak može presuditi u korist tužitelja. Ova vrsta slučaja može se dogoditi, na primjer, ako je netko otkrio osjetljive medicinske podatke o političaru tijekom političke kampanje. Iako bi informacije mogle biti istinite, može se utvrditi da objavljivanje informacija nije bilo za javno dobro i da je služilo samo da se naškodi ugledu osobe.