Televizijsko (TV) vrijeme emitiranja je vrijeme tijekom televizijskog emitiranja koje se može dodijeliti izvornom programu, sindiciranom sadržaju, oglašavanju, hitnim najavama i drugim temama. Televizijske mreže i postaje imaju vlastite rasporede TV programa kako bi odredili što i kada treba emitirati. Brojni obziri mogu igrati ulogu u televizijskom rasporedu, u rasponu od ograničenja sadržaja do želje da se iskoristi određena publika. Rasporedi su obično dostupni unaprijed kako bi se gledateljima omogućilo da naprave planove za televizijske programe koje žele gledati.
Tijekom sati koje televizijska postaja emitira, mora imati kontinuirano planiran sadržaj kako bi se izbjegao mrtvi zrak, gdje ništa ne radi, a gledatelji primaju statiku kod kuće. Neke postaje rade 24 sata i moraju pružati stalan sadržaj, dok se druge mogu ugasiti u ranim jutarnjim satima. Raspored TV programa može uključivati široku mješavinu stavki, ovisno o vrsti sadržaja koji postaja želi prikazivati. Planiranje mora uzeti u obzir tko gleda i kada te koje vrste publike stanica planira dosegnuti.
U nekim regijama ograničenja vrste sadržaja ograničavaju vrijeme kada postaja može emitirati eksplicitni sadržaj, što se može smanjiti na kasne sate rasporeda. Večernji udarni sati često su zauzeti velikim televizijskim emisijama, iako se postaja može prekinuti zbog kritičnih vijesti i drugih materijala. Kako stanice strukturiraju svoje rasporede, mogu kreirati i reklamna mjesta. Oglašivači mogu kupiti TV vrijeme za emitiranje promocija za svoje proizvode.
Troškovi reklamnih mjesta ovise o duljini mjesta, vremenu i drugim čimbenicima. Emitiranje u udarnom terminu može biti skupo, posebno tijekom finala sezone ili otvaranja kada će gledatelji izaći u rekordnom broju na emitiranje. Ostala mjesta su jeftinija i manje konkurentna i mogu omogućiti oglašivačima da dosegnu televizijsku publiku za djelić troškova. Veliki sportski događaji i drugi značajni programi mogu uzrokovati dramatično povećanje cijene TV vremena.
Regionalni zakoni mogu zahtijevati od postaja da upadnu u svoj TV program za hitne emisije. One obično sadrže kritične informacije o zdravlju i sigurnosti koje vlada želi distribuirati što većem broju ljudi. Druge postaje mogu prekinuti redoviti program za značajne tiskovne konferencije, najnovije vijesti i velike političke događaje, jer njihovi korisnici mogu očekivati izvještavanje. U Sjedinjenim Državama, na primjer, više postaja emitira godišnje obraćanje o stanju Unije za dobrobit publike.