Tyndallov efekt nastaje kada čestice unutar koloida ili suspenzije raspršuju svjetlost koja prolazi. Intenzitet raspršenja je izravna posljedica veličine koloidnih čestica; budući da su otprilike veličine jedne valne duljine svjetlosti, Tyndallov efekt je mnogo intenzivniji od sličnog efekta poznatog kao Rayleighovo raspršenje. Najčešća praktična primjena učinka je detekcija koloida i ultramikroskopskih čestica. Tyndall efekt se također može koristiti za detekciju svjetlosti koja bi inače bila nevidljiva golim okom.
Uobičajena demonstracija Tyndallovog efekta uključuje stvaranje prozirnog koloida, poput onih na bazi vode, unutar prozirnog stakla. Kada snop svjetlosti prođe kroz staklo, sam snop je jasno i vidljivo ocrtan unutar koloida. To je rezultat prolaska dužih valnih duljina kroz tvar, dok se kraće valne duljine svjetlosti raspršuju, reflektirajući kraću svjetlost natrag do gledatelja. U nekim slučajevima, raspršivanje može promijeniti percipiranu boju koloida. Brašno pomiješano s vodom, na primjer, izgledat će plavo kada se pripremi kao koloid; isti učinak postiže se u šarenicama plavookih pojedinaca.
Tyndallov učinak može se pouzdano koristiti za otkrivanje koloida, a time i malih čestica unutar koloida. Konvencionalni mikroskopi imaju poteškoća u hvatanju slika čestica manjih od 0.1 mikrona, zbog čega je teško odrediti je li određena tvar koloid ili prava otopina. Ako se snop svjetlosti rasprši pri prolasku kroz bistru tvar, promatrači mogu potvrditi prisutnost čestica i utvrditi da je tvar koloid. Ovaj princip doveo je do razvoja ultramikroskopa, koji znanstvenicima omogućuju promatranje čestica koje su nevidljive čak i uz pomoć tradicionalnog mikroskopa. Isti test se može koristiti za prikupljanje ideje o veličini čestica unutar koloida i njegovoj gustoći.
Efekt se također može koristiti za otkrivanje nevidljive svjetlosti. Budući da Tyndallov efekt raspršuje svjetlost kraće valne duljine, moguće je infracrveno svjetlo učiniti vidljivim prolaskom kroz koloid. To se može postići upuhivanjem dima ili drugog plinovitog koloida na sumnjivo područje. Čestice će raspršiti kraće, vidljive crvene valne duljine, omogućujući promatračima da vide snop crvene svjetlosti. Zraka će biti najvidljivija kada se gleda iz kuta okomitog na putanju svjetlosti.