Ulični novac je novac koji se koristi da utječe na ishod izbora kupovinom glasova. U mnogim područjima zabranjena je praksa izravne kupnje glasova, ali ulični novac može iskoristiti razne rupe i dužnosnike koji su spremni pogledati na drugu stranu. Mnogi ljudi smatraju da je ova praksa vrlo upitna, jer je pomalo neetična, a nekoliko političara zauzelo je čvrst stav po tom pitanju, odbijajući isplatiti ulični novac jer smatraju da je nedemokratski.
Kada političari podijele ovaj novac, obično daju velika sredstva lokalnim stranačkim uredima i organizatorima, umjesto da sami rukuju novcem. Lokalni stranački ured može odlučiti kako najbolje rasporediti novac, na temelju uključene zajednice i iznosa raspoloživih sredstava. Odvajajući se od prakse, političari mogu tvrditi i neznanje, govoreći da ne znaju kako će se novac iskoristiti.
U jednom obliku ulične isplate novca, biračima se nudi gotovina ili druga naknada, poput hrane, za glasovanje. U tim slučajevima, biračima nije izričito rečeno kako glasati, ali implikacije su jasne: prihvaćanjem novca od određene kampanje, birač preuzima svojevrsnu obvezu glasovanja za tu kampanju. Druga tehnika distribucije uključuje plaćanje ljudima za posao koji zapravo ne rade, čime se prikriva činjenica da je u pitanju ulični novac. Na primjer, netko bi mogao dobiti gotovinu za rad kao provjeravač telefona, a on ili ona zapravo nisu radili za kampanju.
Novac se također može koristiti za utjecaj na ljude koji su istaknuti u zajednici. Nudeći sredstva tim pojedincima, kampanja se nada da će kupiti njihovu podršku i podršku, mobilizirajući te ljude i organizacije s kojima rade da izađu na izbore na dan izbora. U ovom slučaju, ulični novac može se raspodijeliti na različite načine, u rasponu od bespovratnih sredstava društvenim organizacijama do izravnih gotovinskih plaćanja.
Općenito je pravilo da je ulični novac usmjeren na manjinske četvrti s niskim prihodima. Iskorištava siromaštvo i nedostatak znanja o pravilima politike da manipulira glasovima, koristeći mase tih zajednica da iskrive izborne rezultate u korist određene kampanje. Ova praksa je također iznimno raširena u politici i vrlo ju je teško kontrolirati, što je čini primamljivom čak i za inače etičke političare koji se mogu osjećati kao da ne mogu pobijediti na izborima bez uličnog novca.