Postupnost je spora, kontinuirana politička promjena koju donose postupne reforme. To je u suprotnosti s revolucionarnim promjenama, koje mogu naglo promijeniti strukturu društva. U povijesti postoji mnogo primjera postupne promjene naspram nagle promjene, uključujući reforme progresivnog doba u Sjedinjenim Državama za razliku od iznenadnije boljševičke revolucije 1917. u Rusiji. U modernoj politici, postupnost je doktrina da se društvene promjene trebaju provesti unutar okvira postojećeg zakona — drugim riječima, dugoročni ciljevi se najbolje mogu postići postupnim koracima, a ne izazivanjem nestabilnosti koja prati nagle promjene.
Revolucionarne promjene u Rusiji
Njemački filozof Karl Marx zalagao se protiv postupnosti kao načina za poboljšanje životnih uvjeta niže klase. Vjerovao je da je kapitalizam inherentno nestabilan i da će društvena trenja koja je izazvao dovesti do njegovog pada. Umjesto da se zalaže za inkrementalne promjene, pozvao je radničku klasu da nasilno sruši postojeću društvenu strukturu. Tek tada bi se, prema Marxu, mogla prevladati nejednakost među ljudima.
Ruski revolucionar Vladimir Lenjin imao je središnju ulogu u provedbi Marxovih teorija u praksi. Listopadska revolucija 1917. bila je oružana pobuna u današnjem Sankt Peterburgu u Rusiji koja je zbacila postojeću vladu. Ruski građanski rat izbio je ubrzo nakon toga i završio pet godina kasnije, a Lenjin je bio vođa komunističke vlade. Poput Marxa, Lenjin je vjerovao da put do socijalizma neće biti dostupan ako slijedite postojeće zakone. Korištenje nasilja za potpuno i brzo preoblikovanje društva suprotno je postupnosti.
Progresivna promjena u SAD-u
Iskustvo u Sjedinjenim Državama tijekom tog vremena bilo je vrlo drugačije. Između 1890-ih i 1920-ih, SAD je provodio zakone za rješavanje problema korupcije, davao ženama pravo glasa i poboljšao radne uvjete za siromašne radnike. Iako je došlo do nekih nasilnih prosvjeda, te su reforme u konačnici ostvarene kroz demokratski proces. Mnogi od njih postali su amandmani na američki ustav.
Argumenti za i protiv postupnosti
Postupnost je bila predmet političke rasprave. Mnogi američki političari tijekom 1960-ih su favorizirali rasnu integraciju javnih škola, ali su se protivili bilo kakvim ishitrenim promjenama – tvrdili su da bi iznenadni kraj segregacije u školama doveo do skupe nestabilnosti i nasilja. Protivnici te politike, međutim, tvrdili su da takav postupnost odgađa stvarne promjene. Prema njima, više nije bilo opravdanja za nastavak politike segregacije crnih i bijelih studenata. Kada je donesen Zakon o građanskim pravima iz 1964., zabranio je rasnu segregaciju u školama.