Završna riječ je posljednja tvrdnja koju iznosi odvjetnik u kaznenom ili građanskom postupku. To je prilika za odvjetnike i tužitelja i tuženika da sažmu argumente i glavne točke predmeta. Većina odvjetnika smatra završnu riječ vitalnim dijelom svog slučaja, jer im je to posljednja prilika da pokušaju uvjeriti suca ili porotu da vide problem iz njihove perspektive.
Završni argument se također naziva zbrajanjem. Ovaj izraz je prikladan, jer većina odvjetnika sažima i pravne argumente i činjenične argumente iznesene u cijelom predmetu. Dio cilja je podsjetiti porotu ili suca na ključne točke koje je svaki odvjetnik iznio, te imati posljednju priliku uvjeriti porotu da protumači argumente u svjetlu koje je najpovoljnije za njegovu ili njezinu stranu.
U SAD-u tradicija nalaže da u kaznenom predmetu tužitelj ima priliku prvo iznijeti završnu riječ. Nakon ovih završnih napomena slijedi sažimanje branitelja. U kaznenim predmetima tužitelj također ima mogućnost “pobiti” ili odgovoriti na primjedbe koje je dao branitelj. U građanskoj parnici, odvjetnik tuženika uglavnom daje svoj zbroj nakon odvjetnika tužitelja, ali se obično ne nudi mogućnost pobijanja. Tužiteljstvu se nudi ova dodatna prilika da govori u kaznenom predmetu jer tužitelji imaju viši standard dokaza u kaznenim predmetima nego tužitelji u građanskim predmetima.
U većini sudskih situacija ne postoji minimalno ili maksimalno vrijeme za iznošenje završne riječi. U nekim slučajevima svaki odvjetnik može dati završnu riječ koja traje više od sat vremena. Međutim, suci imaju pravo ograničiti vrijeme za koje svaki odvjetnik govori u svojim završnim riječima, a mnogi odvjetnici svoje napomene drže relativno kratkim jer ne žele dosaditi poroti.
Odvjetnici mogu koristiti bilo koji broj alata u izvođenju završne riječi kako bi pokušali utjecati na porotu. Nije neuobičajeno da tužitelj pokaže slike žrtve u završnoj riječi, na primjer, kako bi podsjetio suca ili porotu na prirodu počinjenog zločina. Dok se suprotna strana može usprotiviti izjavama danim u završnoj riječi ako su izjave previše dalekosežne, odvjetnicima se općenito daje slobodno korištenje mnogih različitih vrsta uvjerljivih alata u izradi svojih sažetaka.