Svaki računalni program ili aplikacija napravljena je da radi unutar određenih parametara. Neki od ovih parametara, osobito u području softvera, mogu biti strogo definirani, poput operativnog sustava ili sustava s kojima program radi. Drugi parametri, posebice hardver, mogu dopustiti velike varijacije, poput vrste miša koji se može koristiti za interakciju s programom. Naziv zbirke softvera na računalu u trenutku kada se program ili aplikacija koristi je operativno okruženje za taj program. Bilo kakvo rješavanje problema u vezi s radom možda će trebati istražiti aspekte operativnog okruženja radi sukoba ili drugih problematičnih interakcija.
Osim rješavanja problema, glavna upotreba gledanja na operativno okruženje je stvaranje ili implementacija standardnog operativnog okruženja. Standardno radno okruženje je organizacijski standard, a ne državni ili međunarodni standard. Uključuje operativni sustav i programe na računalu. Ponekad standardno operativno okruženje može uključivati strukturu datoteka računala, sa standardiziranim mjestom za svaku datoteku koje je isto na svakom računalu tvrtke. Ponekad se, ali ne uvijek, smatra da uključuje računalni hardver.
Svrha standardnog operativnog okruženja je dvostruka. Prvo, može pojednostaviti poslovne potrebe informacijske tehnologije ograničavanjem broja različitih situacija i konteksta koje IT tim mora riješiti. Nadogradnja se može obaviti univerzalno u cijeloj organizaciji, a ne od računala do računala. Drugo, može poboljšati funkcionalnost, jer bilo koje računalo može koristiti bilo koji zaposlenik za bilo koji zadatak. Ako je zaposlenik odsutan i potrebne su neke informacije s njegovog računala, standardizacija omogućuje lakše pronalaženje važnih datoteka, zapisa ili e-poruka.
Postoje neke situacije u kojima bi standardno radno okruženje bilo kontraproduktivno i mogli bi se stvoriti određeni podskupovi. To uključuje situacije u kojima se zahtjevi jednog odjela ili osobe bitno razlikuju od zahtjeva drugih. To bi mogao biti slučaj kada jedan odjel mora povezati specijaliziranu opremu – na primjer, elektronski mikroskop, opremu za video produkciju ili opremu za medicinsko testiranje – sa svojim računalima, i ne bi imalo smisla imati sva računala s vrlo specijaliziranim značajkama potrebne za ove zadatke. To je također slučaj kada su računala s različitim specifikacijama i različitim softverom potrebna za vrlo različite zadatke, poput onih potrebnih za inspekcije na licu mjesta u odnosu na one koje se koriste u uredu.