Što je u rukopisima lakuna?

Lacuna je praznina ili stranica koja nedostaje u rukopisu; izraz se također koristi za označavanje praznina u glazbenim skladbama. Lakune su iznimno česte u antičkim rukopisima koji su oštećeni tijekom vremena, a povjesničarima mogu biti i frustrirajući i izazovni. Obično je praznina jasno naznačena u transkripciji, obično simbolom […], kao u primjeru rečenice poput: „Svjedokinja je izjavila da je otišla u […] da kupi […] i vrećicu krumpira.”

Najčešći razlog za prazninu u rukopisu jednostavno je protok vremena. Kod starijih rukopisa, praznina se ponekad može rekonstruirati korištenjem drugih primjeraka rukopisa ili korištenjem drugih suvremenih informacija kao što su zapisi o tom rukopisu. U drugim slučajevima, možda je nemoguće odgonetnuti frazu koja je nekoć popunila prazninu, iako povjesničari ionako često uživaju raspravljati o njoj. Lakunu također može namjerno stvoriti netko tko je iz raznih razloga odlučio prikriti dio teksta.

U drugim slučajevima u rukopisu mogu nedostajati cijele stranice. Ove praznine mogu biti izuzetno nesretne, jer ponekad upućuju na to da su stranice namjerno uklonjene, a u tom slučaju su mogle sadržavati zanimljive informacije koje bi mogle potpuno promijeniti značenje i kontekst rukopisa. Uobičajeno je da krivotvorene kopije stranica koje nedostaju isplivaju na površinu; u nekim slučajevima krivotvorene su stranice izdržale dosta dugo prije nego što je netko konačno dokazao da su krivotvorine.

U modernim rukopisima, praznina je relativno rijetka, budući da je vjerojatno autor tu da popuni prazninu. Međutim, one se događaju, osobito u transkripcijama privatne korespondencije ili pisama; biografi su ponekad frustrirani prazninama kada pripremaju materijal za objavljivanje. Pojavljuju se i u transkripcijama u sudnici, kada stenograf nije bio u stanju pratiti svjedočenje ili kada dođe do poremećaja koji su otežavali točnu transkripciju.

Izraz se koristi od 1663. za označavanje prazne ili nedostajuće informacije, a na latinskom doslovno znači “rupa ili jama”. Izraz dolazi od latinskog lacus, što znači „jezero ili ribnjak;“ ovaj korijen se također nalazi iza “lagune”. Obično se format zapisa u zagradama koristi u tekstu kada se popuni praznina kako bi se naznačilo da tekst nije originalan. U gornjem primjeru, ispis s ispravkama praznina mogao bi glasiti: “Svjedokinja je izjavila da je otišla u [trgovinu] kupiti [karton mlijeka] i vrećicu krumpira.”