U ustavnom zakonu, ili točnije Zakonu o imigraciji, stranac je svatko tko nije državljanin ili državljanin Sjedinjenih Država. Bilo koji broj pojedinaca koji žive ili borave unutar granica Sjedinjenih Država može se smatrati strancima. Svi stranci su nedržavljani, ali državljanin nije ni državljanin, ni stranac.
Osnovu za kategorizaciju pojedinaca kao stranaca postavlja Zakon o imigraciji i državljanstvu iz 1952. (INA). INA definira različite kategorije u koje se pojedini stranac svrstava na sljedeći način; rezidentni i nerezidentni stranci, stranci imigranti i ne-imigranti te dokumentirani ili nedokumentirani/ilegalni stranci.
Općenitije rečeno, savezni imigracijski zakoni Sjedinjenih Država definiraju je li pojedinac stranac ili nije. Savezni zakon o imigraciji također razrađuje zakonska prava, dužnosti i obveze stranca koji živi u Sjedinjenim Državama, kao i kako i može li stranac tražiti naturalizaciju. Naturalizacija se odnosi na stjecanje naturaliziranog državljanstva, koje daje puna prava državljanstva svakom pojedincu koji nije rođen u Sjedinjenim Državama.
U izvjesnom smislu, valuta za strance u imigracijskom sustavu Sjedinjenih Država je viza. Različite vrste viza se dodjeljuju strancima na temelju svrhe i predviđenog trajanja njihovog boravka u Sjedinjenim Državama. Na primjer, neimigrantska viza dodjeljuje se strancu koji namjerava privremeno boraviti u zemlji u poslovne ili turističke svrhe. Neke neimigrantske vize dopuštaju posjedniku rad, druge ne.
Imigrantska viza se, s druge strane, daje s idejom da stranac ostane u zemlji trajno, te na kraju zatraži američko državljanstvo ili nacionalizirano državljanstvo. Nositelji useljeničkih viza mogu raditi unutar zemlje.
Prema ustavnom zakonu Sjedinjenih Država, ovlast reguliranja useljavanja rezervirana je za Kongres Sjedinjenih Država. Drugim riječima, useljavanje treba biti stvar upravnog, a ne kaznenog prava. Ustavno pravo uključuje sve strance, čak i strance bez dokumenata, u Povelju o pravima. Zapravo, prava rezervirana za prave građane Sjedinjenih Država ograničena su na takve aktivnosti kao što su glasovanje, obnašanje javnih funkcija i saveznih poslova.
Ta je moć komplicirana od 21. stoljeća, u kontekstu terorizma. U 21. stoljeću prava koja se daju vanzemaljcima našla su se pod posebnom pažnjom. Rasprave su razlikovale vanzemaljce kriminalce od stranaca koji poštuju zakon, često korištenjem izraza kao što je “vanzemaljac terorista”. Godine 1996., Kongres Sjedinjenih Država proširio je svoje ustavno delegirane regulatorne ovlasti na sudski sustav osnivanjem Suda za uklanjanje terorista vanzemaljaca. Iako su, prema ustavnom zakonu, ustavna prava proširena na sve strance kroz Bill of Rights, strancu od kojeg se očekuje terorizam ta prava mogu biti uskraćena.