Ubrzani način rada OpenGL® Library® (OpenGL®) u računalnoj grafici je stanje koje se može aktivirati u grafičkoj kartici računala kako bi se koristile hardverske sposobnosti grafičke kartice za izvođenje nekih ili svih OpenGL® naredbi i renderiranja umjesto da se zadane isključivo softverska funkcionalnost. Ne podržavaju sve grafičke kartice hardverski ubrzan OpenGL® način rada, a neke koje podržavaju način rada ne ubrzavaju u potpunosti sve naredbe dostupne u biblioteci OpenGL®. Ovisno o hardveru i upravljačkim programima koji se koriste na određenom računalu ili uređaju, ubrzani način rada OpenGL® povremeno može biti sporiji od softverskog načina prikazivanja, bilo zbog sukoba ili samo zato što je procesor računala brži od grafičkog procesora. Prilikom pisanja aplikacija koje koriste ubrzani OpenGL® način rada, može biti teško točno otkriti i koristiti isključivo način rada, jer implementacija načina rukovanja ubrzanim načinima nije standardizirana i može se jako razlikovati od jednog do drugog upravljačkog programa.
OpenGL® grafička knjižnica je apstraktno programsko sučelje (API) koje osigurava međuspremnik između grafičkog hardvera i softvera napisanog za pristup. Općenito, OpenGL® radi s modelom klijent-poslužitelj, što znači da softver postaje klijent koji zatim šalje zahtjeve za crtanje i informacije poslužitelju, što je obično OpenGL® upravljački program i hardver. Upravljački program koji osigurava operativni sustav ili proizvođač grafičke kartice može se jako razlikovati u svojoj internoj implementaciji, tako da neke naprednije hardverske funkcionalnosti nisu uvijek standardizirane. Hardverski ubrzan OpenGL® način rada jedna je od značajki koja je prepuštena proizvođačima grafičkih kartica za implementaciju.
Kada program koristi hardverski ubrzan OpenGL® način, ono što se zapravo događa je da se poziva funkcija OpenGL® i prosljeđuje upravljačkom programu. Ako upravljački program otkrije da je ubrzanje aktivno ili da određena operacija ima izravnu hardversku podršku, tada se funkcija prosljeđuje izravno grafičkoj procesorskoj jedinici (GPU) koja se nalazi na grafičkoj kartici. Ako ubrzanje nije aktivno ili nije prisutno, tada će se naredba obraditi i izvršiti putem standardnih softverskih poziva i algoritama. U većini slučajeva, hardversko ubrzanje pruža mnogo brže vrijeme renderiranja od čistog softvera.
Neke grafičke kartice podržavaju ubrzani način rada OpenGL®, ali samo u određenoj razlučivosti i dubini boje. To znači da bi grafička kartica mogla automatski koristiti ubrzani način rada ako, kada program inicijalizira OpenGL®, zahtijeva određenu razlučivost i dubinu boje. Grafički hardver može biti vrlo različit, tako da ovaj način rada nije uvijek očigledan i ponekad može biti teško automatski detektirati unutar programa bez korisničkog unosa. Osim što upravljački program i hardver moraju podržavati ubrzani način rada OpenGL®, monitor ili uređaj za prikaz također moraju imati izvornu podršku za traženu razlučivost i dubinu boje, inače prelazak na ubrzani način rada neće uspjeti i može spriječiti izvođenje programa.