Ubrzano ispitivanje stabilnosti izlaže kvarljivi proizvod stresnim uvjetima kako bi se procijenio rok trajanja u uobičajenim okolnostima. U ovom testiranju tvrtke potiču da proizvod propadne u kratkom vremenskom razdoblju u teškim okruženjima i koriste to da procijene što bi se moglo dogoditi u normalnim uvjetima. To eliminira potrebu čuvanja proizvoda u skladištu radi testiranja stabilnosti mjesecima ili godinama, čekajući da propadnu, što je pristup koji ne bi bio praktičan. Nakon što tvrtke odrede razuman raspon stabilnosti, mogu označiti buduće serije tog proizvoda odgovarajućim datumima isteka.
Preporuke za skladištenje proizvoda mogu odrediti temperaturu, vlažnost i pH. U testiranju stabilnosti, tvrtke moraju držati uzorak proizvoda u pravim uvjetima i pratiti ga kako bi utvrdile kada ne uspije. Tehničari također mogu izvesti drugi ubrzani test kako bi procijenili kada će proizvod propasti i pripremiti razumnu ekstrapolaciju roka trajanja kako bi se proizvod mogao pustiti u prodaju. Ubrzani test ubrzava proces razgradnje s toplinom, neprikladnom vlagom i neuravnoteženim pH.
Kontrolirani uvjeti su kritični za ubrzano ispitivanje stabilnosti. Tehničari pažljivo prate sve čimbenike okoliša dok testiraju proizvod i ponavljaju testiranje dok se ne počne kvariti. To se može koristiti za procjenu farmaceutskih proizvoda i hrane, od kojih oba dolaze s problemima pokvarljivosti. U slučaju lijekova, lijekovi kojima je istekao rok trajanja možda neće biti učinkoviti i mogu razboljeti ljude, dok stara hrana može biti podvrgnuta kemijskim promjenama ili je kolonizirana organizmima koji je mogu pokvariti i uzrokovati bolest.
Tvrtke koje testiraju materijale mogu procijeniti rok trajanja proizvoda, a tvrtke također mogu izvršiti vlastita ispitivanja. Regulatorne agencije obično imaju smjernice za ubrzano testiranje stabilnosti kako bi se uvjerile da je standardizirano i sigurno. Inspektori mogu zatražiti kopije zapisnika o ispitivanju u vezi s prijavama za prodaju i označavanje proizvoda. Oni mogu pregledati dokumentaciju kako bi potvrdili da je testiranje provedeno na odgovarajući način i mogu zatražiti ponovno testiranje ako su zabrinuti.
Jedna od briga kod ovog testiranja je da se tijekom ubrzanog ispitivanja stabilnosti mogu dogoditi važne fizikalne i kemijske promjene koje se ne bi dogodile u normalnim uvjetima. Na primjer, ako su jaja podvrgnuta visokoj toplini, proteini denaturiraju i jaja ulaze u kuhano stanje. Koliko god jaja stajala u hladnjaku u preporučenim uvjetima skladištenja, neće se kuhati. Stoga je stupanj korisnosti testiranja predmet rasprave, jer može biti teško precizno mapirati rezultate ubrzanog testiranja stabilnosti na normalne uvjete skladištenja.