Učenje temeljeno na kompetencijama je metoda učenja i poučavanja koja je više usmjerena na osiguravanje razumijevanja i kompetencije s različitim materijalima i vještinama, a ne na postignuće vođeno vremenom. To znači da se učenici u ovoj vrsti programa informiraju o vještinama koje se očekuju do kraja lekcije ili jedinice, a zatim se lekcije kreiraju na način koji osigurava da će posjedovati potrebne vještine i kompetencije. Evaluacija se ne koristi za utvrđivanje ocjene ili za označavanje prolaznosti i neuspjeha tečaja, već za osiguranje uspješnosti učenja temeljenog na kompetencijama i utvrđivanje je li potrebno dodatno osposobljavanje.
Velik dio učenja u školama je učenje temeljeno na vremenu, što znači da se izrađuje nastavni plan s ciljem da učenici u određenim trenucima znaju određene stvari. Na primjer, plan koji se bavi strukturom rečenice može naznačiti tjedan dana za dijelove govora, jedan tjedan za gramatičke upute i jedan tjedan za interpunkciju. To znači da bi na kraju tri tjedna, u vremenskom okruženju učenja, učenici u razredu trebali znati strukturu rečenice i biti sposobni položiti test iz tog materijala. Međutim, u okruženju za učenje temeljeno na kompetencijama, jedinica bi se raščlanila na određene vještine i znanja u kojima bi učenici trebali biti kompetentni, a zatim bi se ta kompetencija vrednovala na temelju završetka lekcija, a ne na temelju protoka vremena.
Učenje temeljeno na kompetencijama često se koristi za profesionalno osposobljavanje i može biti učinkovitije u mnogim okruženjima od učenja temeljenog na vremenu. Na primjer, nekome tko uči sastavljati ploču s računalom može bolje poslužiti program učenja koji se temelji na kompetencijama nego onaj koji se temelji na vremenu. Program učenja temeljenog na kompetencijama informirao bi učenika o onome što se od njega očekuje da zna i jasno pokazao kako će biti evaluiran na kraju programa. U ovoj vrsti programa nema testova iznenađenja, a učenik zna što se od njega očekuje.
Učenik u prethodnom primjeru tada bi počeo dovršavati lekcije i jedinice o dizajnu i montaži pločice. Svaka lekcija imala bi određeni cilj, obično razumijevanje određenog skupa vještina, a napredak učenika bi se temeljio na završetku lekcija, a ne na danima ili satima provedenim u učionici. Učenje temeljeno na kompetencijama može biti vrlo individualizirano i najbolje funkcionira za nekoga tko ima intrinzičnu motivaciju za učenje gradiva. Nakon što učenik završi s nastavom, on ili ona se evaluiraju, često kroz praktičnu demonstraciju, kako bi se osiguralo da je učenik kompetentan s obzirom na vještine i znanja koja se od njega ili nje očekuju. Rezultati takve evaluacije obično ne ukazuju na ocjenu, već umjesto toga ukazuju na područja poboljšanja ili vještine koje zahtijevaju daljnju obuku.