Efekt istiskivanja je vrsta ekonomske teorije koja se ponekad koristi za objašnjenje pojave povećanja kamatnih stopa kao rezultat vladine aktivnosti na tržištu novca. Obično je ovaj uzlazni pomak kamatne stope povezan s povećanjem iznosa zaduživanja koje država provodi na tržištu. Ako ova aktivnost počne otežavati poduzećima ili pojedincima sudjelovanje na tržištu, fenomen se obično naziva istiskivanjem, što znači da državno zaduživanje otežava drugima poslovanje na tim tržištima.
Temeljni koncept efekta istiskivanja je da kada se država angažira u povećanom zaduživanju, to naravno ima utjecaj na kamatne stope koje se primjenjuju na tržištu na kojem se to zaduživanje odvija. Budući da je jedno od sredstava koje vlade koriste za posuđivanje novca izdavanje obveznica, to znači da bi povećani iznos izdavanja obveznica od strane države mogao imati učinak značajnog povećanja kamatnih stopa. To povećanje može doseći točku u kojoj bi drugi subjekti koji bi inače izdavali obveznice radi prikupljanja novca mogli smatrati da je viša kamatna stopa previsoka. Kao rezultat toga, oni ne idu naprijed s izdavanjem obveznica i stoga su istisnuti s tržišta.
U najširem smislu, učinak istiskivanja događa se svaki put kada povećanje državne potrošnje ima učinak smanjenja ulaganja u potrošnju od strane privatnih subjekata. To znači da se potrošači mogu osjećati preopterećeno kada vlada odluči povisiti poreze kao sredstvo za generiranje dodatnih sredstava i počne smanjivati svoju potrošnju kao sredstvo za suočavanje s većim poreznim opterećenjem. Istodobno, ako država pojača svoje zaduživanje kako bi ostvarila prihod, to može značiti da privatni ulagači počnu smanjivati svoje aktivnosti zbog povećanja kamatnih stopa. U oba scenarija, državna potrošnja ima značajan utjecaj na to kako privatni i korporativni ulagači odluče sudjelovati na različitim tržištima iu gospodarstvu općenito.
Iako mnogi ekonomisti prihvaćaju ideju o učinku istiskivanja, svi koji proučavaju suvremenu makroekonomiju ne smatraju je dokazanom teorijom. Neki od prigovora premisi ove konkretne ekonomske teorije su da su podaci koji se navode za utvrđivanje veze između kamatnih stopa i njihovog učinka na ulaganja podložni tumačenju. Neki ekonomisti prigovaraju učinku istiskivanja s obrazloženjem da brojni drugi čimbenici mogu doći u igru čak i kada vlada pojačava svoju potrošnju koji čine određenu razliku u tome koliko ili koliko malo pojedinci i poduzeća prilagođavaju svoje potrošačke navike.