U odnosu na računala, izraz “udaljeni datotečni sustav” može se odnositi na fizički disk kojem se može pristupiti putem različitih protokola na računskom sustavu koji nije na istoj lokaciji kao uređaj za pohranu ili se može odnositi na korištene softverske protokole za pristup datotekama putem mreže. Udaljeni datotečni sustav omogućuje jednom ili više korisnika da pregledavaju, uređuju ili na drugi način manipuliraju podatkovnim datotekama na uređaju za pohranu koji nije izravno povezan s računalom korisnika. To se može učiniti u velikim poduzećima u kojima se koristi središnje informacijsko spremište, ili se može implementirati putem glupih terminala ili uređaja koji nemaju mogućnost održavanja vlastitih datotečnih sustava. Kada se koristi općenito, udaljeni datotečni sustav opisuje fizički sustav u kojem se nalaze datoteke, a to može biti tvrdi disk, niz diskova ili čak niz drugih povezanih udaljenih datotečnih sustava. U softverskom smislu, udaljeni datotečni sustav može se odnositi na komunikacijski protokol, kao što je mrežni datotečni sustav (NFS), koji se koristi za omogućavanje sigurnog pristupa datotekama preko mreže bez grešaka.
Cilj korištenja ili razvoja udaljenog datotečnog sustava u konačnici je omogućiti korisnicima pristup udaljenom pogonu na transparentan način tako da se uglavnom ne može razlikovati od pristupa lokalnom disku. Jedan od načina na koji se to postiže je korištenjem udaljenih poziva procedura (RPC) u kojima softver kontaktira računalo na kojem se nalazi datotečni sustav i izravno zahtijeva od poslužitelja da izvrši naredbe za manipulaciju datotekama. To poslužitelju omogućuje upravljanje datotekama vlastitim softverom, smanjujući potrebu za složenijim protokolima koji pokušavaju oponašati rad cijelog datotečnog sustava putem mreže.
Pristup udaljenom datotečnom sustavu može se obaviti na više načina. Najčešće se za daljinski pristup koristi grafičko korisničko sučelje (GUI) slično GUI-u koji se koristi za lokalni pristup datotekama. Alternativno, neki mrežni sustavi koriste tekstualni naredbeni redak, posebno na sustavima koji koriste uslužne programe naredbenog retka za modificiranje ili sortiranje datoteka. U nekim situacijama datotečni sustav nije potpuno otvoren za korisnika, što znači da mu se pristupa putem drugog softvera, kao što je program za obradu teksta ili integrirano razvojno okruženje (IDE). Koja god metoda da se koristi, udaljeni datotečni sustav često zahtijeva od korisnika da se prijavi na poslužitelj s lozinkom kako bi se osiguralo da samo ovlašteni korisnici pristupaju datotekama i da bi se administratorima sustava omogućilo da ograniče razine pristupa nekih korisnika.