Udaljeni proxy poslužitelj je obično računalni hardver koji djeluje kao posrednik za zahtjeve klijentskog računala na tipičnom umreženom poslužitelju. Može se nalaziti bilo gdje, a također može biti softverski program umjesto stvarnog poslužitelja. Njegova je svrha obavljati funkciju pristupnika na mrežnim zahtjevima na poslužitelju, zbog sigurnosti, filtriranja i razloga izvedbe.
Standardni poslužitelji na mrežama dizajnirani su za rukovanje svim dolaznim prometom s klijentskih računala i softverskih aplikacija, a osiguranje tih poslužitelja u prošlosti se vršilo instaliranjem filtara i vatrozida koji su štitili poslužitelj na mjestu od zlonamjernih napada. Dodavanje udaljenog proxy poslužitelja između prometa klijenta i poslužitelja omogućuje povećanu razinu sigurnosti i kontrole. Računalne mreže temeljene na internetu, za razliku od lokalnih mreža (LAN), najčešće su mjesto na kojem se ova vrsta postavljanja koristi zbog anonimnosti koju nude. Pronošenjem zahtjeva za podacima računala kroz ovu vrstu poslužitelja, dobiva se drugačija adresa internetskog protokola (IP) od one koja je dodijeljena lokalnom računalu. IP adresa udaljenog proxy poslužitelja sama postaje IP adresa klijenta sa stajališta glavnog poslužitelja.
Neki LAN-ovi s pristupom Internetu poduzeli su dodatni sigurnosni korak zabrane korištenja web proxyja. Web proxiji su softverske verzije udaljenog proxy poslužitelja koji koriste web preglednik za pristup ograničenim web-mjestima. Međutim, web proxy funkcionira samo za promet web stranice. U tom smislu, imaju ograničenu funkcionalnost, budući da neće upravljati svim internetskim prometom, uključujući e-poštu i razmjenu trenutnih poruka.
Internetski poslužitelji su imali koristi na mnogo općih načina dodavanjem udaljenih proxy poslužitelja. Omogućuju povećanu sigurnost na razinama lokalnog poslužitelja radeći kao dodatni sloj filtriranja za ulazni i odlazni promet, dok u isto vrijeme pružaju anonimnost klijentskim računalima u pogledu njihove stvarne lokacije. Izvedba je također poboljšana, budući da udaljeni proxy poslužitelj često ima dupliciranu pohranu podataka koju pruža na zahtjeve klijenta, tako da se izvornom poslužitelju na koji je promet bio ciljano nikada ne mora pristupiti.
Proxy poslužitelji također spremaju podatke s glavnog poslužitelja za koji se zalažu kako pristižu mrežni zahtjevi. Ova privremena pohrana podataka u memoriji proxy poslužitelja opet djeluje kao oblik kontrole prometa, oslobađajući resurse računalnog poslužitelja negdje drugdje. Ova sposobnost udaljenog proxy poslužitelja ili udaljenog web proxyja da pruži anonimnost, povećanu propusnost za pristup podacima i povećanu sigurnost od napada zlonamjernog softvera ima učinak na poboljšanje internetske povezanosti i pouzdanosti.
Uključivanje koncepta udaljenog proxy poslužitelja u ključne točke u svjetskoj strukturi interneta čini korak unatrag prema redundanciji na kojoj je Internet izvorno izgrađen. Dodavanjem razine sigurnosti i dupliciranja podataka, brzina i pouzdanost su poboljšani, što odražava izvorni koncept Interneta kada je prvobitno stvoren kao Mreža agencija za napredne istraživačke projekte 1969. (ARPANET). Kao umreženi sustav s četiri sveučilišta u obrambenom programu SAD-a, ARPANET je bio preteča trenutne internetske strukture, dizajniran da preživi i ostane funkcionalan i robustan čak i ako veliki dijelovi propadnu.