Ugljični dioksid (CO2) je anorganski kemijski spoj sa širokim rasponom komercijalne upotrebe, od proizvodnje lasera do karbonizacije bezalkoholnih pića. Ovaj spoj prirodno postoji u Zemljinom okolišu i proizvodi se na razne načine; komercijalni CO2 obično se dobiva iz nusproizvoda industrijskih procesa. Jednostavan plin postao je tema od interesa za ljude jer je svrstan među stakleničke plinove, koji utječu na Zemljin okoliš kada dosegnu visoke koncentracije u atmosferi.
Ovaj spoj ima oblik dvije molekule kisika kovalentno vezane za jednu molekulu ugljika. Nastaje razgradnjom organskih materijala kao i disanjem i izgaranjem. Količine ugljičnog dioksida u okolišu prije početka 20. stoljeća održavale su stabilne biljke, koje su sposobne apsorbirati ovaj plin jer je proizveden za korištenje u fotosintezi.
Već u 1600-ima ljudi su počeli razmišljati o ugljičnom dioksidu, iako nisu znali kako ga nazvati. Flamanski kemičar Jan Baptist van Helmont napravio je zapažanja koja su nagovijestila njegovo postojanje, postavljajući teren za proboj u 18. stoljeću Josepha Blacka, škotskog kemičara koji je identificirao spoj i istražio mnoga njegova svojstva. Do 1800-ih ljudi su uspjeli stvoriti i proučiti mnoge njegove oblike.
Na sobnoj temperaturi ugljični dioksid poprima oblik bezbojnog plina bez mirisa koji je nezapaljiv u normalnim uvjetima. Može se pretvoriti u čvrsti oblik, u kojem slučaju je poznat kao suhi led, a plin je otrovan za životinje u visokim koncentracijama. Ljudi koji previše udahnu u suštini se guše, u konačnici padaju u nesvijest kako im razina zasićenosti kisikom pada.
Ovaj plin se koristi za stvari poput stvaranja inertnog okruženja za zavarivanje, gašenje požara i karbonizaciju pića. To je važan dio ciklusa ugljika, složenog ciklusa koji je u osnovi mnogih mehanika života na Zemlji. Iako je ovaj plin u potpunosti prirodan, neki su ljudi počeli biti zabrinuti zbog porasta razine potkraj 20. stoljeća. Znanstvenici su postali zabrinuti da ljudi proizvode previše spoja da bi ga biljke mogle preraditi, što bi potencijalno moglo dovesti do ozbiljnih ekoloških problema.