Ugovor o franšizi je pravni ugovor koji postoji između davatelja franšize i primatelja franšize. U većini slučajeva, davatelj franšize je korporacija koja drži i upravlja objektima pod imenom marke, koristeći određeni skup standarda i procesa za svaku od tih lokacija. Primatelj franšize je pojedinac ili tvrtka koja želi voditi istu vrstu poslovanja pod markom davatelja franšize, koristeći iste strategije i standarde koji se primjenjuju na objekte u vlasništvu korporacije. Ne postoji jedinstveni predložak za ugovor o franšizi koji se koristi u svim situacijama, iako svaki ugovor ove vrste mora biti u skladu s lokalnim zakonima i propisima.
Pojedinosti uključene u ugovor o franšizi često se razlikuju, ovisno o vrsti poslovne operacije. To znači da se ugovor za franšizu brze hrane obično malo razlikuje od franšize za čišćenje ili franšize za golf. Iako će svaki ugovor uključivati osnove poput troškova koje će primatelj franšize platiti da dobije pravo na korištenje imena davatelja franšize, vrstu podrške u smislu obuke i pristupa robi i uslugama koje primatelj franšize treba te standarde koje primatelj franšize mora slijediti kako bi održao odnos, pojedinosti koje su jedinstvene za tu određenu situaciju također će biti dokumentirane u ugovoru o franšizi.
Na primjer, gotovo svaki ugovor o franšizi rješavat će pitanje tantijema koje primatelj franšize mora platiti davatelju franšize. Način na koji se te autorske naknade procjenjuju i kada dospiju ovisit će od situacije do situacije. Na sličan način, razina stalne potpore koju davatelj franšize daje primatelju franšize bit će detaljno opisana u uvjetima ugovora, uključujući pristup programima osposobljavanja menadžmenta i općenito standarde za obuku novih zaposlenika. U većini slučajeva, ugovor će odrediti koji partner plaća koju vrstu poreza u vezi s lokalnim poslovanjem i što se događa ako bilo koji od partnera ne plati te poreze na vrijeme.
Mnoge tvrtke koje nude mogućnosti franšize zahtijevaju mnogo od svakog potencijalnog primatelja franšize i uključuju te zahtjeve unutar odredbi i uvjeta navedenih u ugovoru o franšizi. To se posebno odnosi na franšize brze hrane, gdje se od primatelja franšize obično očekuje da izgradi objekt koji slijedi tlocrt odobren od strane franšize. Primatelj franšize također mora osigurati obuku zaposlenika koja koristi materijale za obuku koje daje franšizer, pa čak i zahtijevati da zaposlenici nose uniforme koje je odobrio franšizer. Nije neobično da vlasnici franšize brze hrane kupuju i prehrambene artikle od dobavljača koje je odobrio davatelj franšize, pa čak i pripremaju tu hranu u skladu s procesima koje je odredio davatelj franšize.
Ovaj detaljan pristup pomaže u održavanju kvalitete koju pružaju sve franšize povezane s danim davateljem franšize. Uključivanje ovih zahtjeva u ugovor o franšizi ne ostavlja nikakvu sumnju o tome što svaki partner donosi na stol u smislu resursa i predanosti, te jasno stavlja do znanja što i davatelj franšize i primatelj franšize očekuju jedni od drugih. U najboljim okolnostima, ugovor o franšizi postavlja temelj za dugoročnu vezu koja koristi objema stranama.