Ugovor o povjerljivosti je dogovor da se određene informacije ne otkrivaju. To je isto što i ugovor o neotkrivanju podataka. Ugovor o povjerljivosti štiti vlasničke podatke, što znači da netko ima vlasnička prava na određene informacije. Na primjer, informacije mogu biti poslovna tajna, kao što je određena metoda ili formula koju samo vlasnik zna napraviti, koristiti ili izvesti za dobrobit svog poslovanja. Ugovor o povjerljivosti obično zabranjuje strani koja prima informacije da ih koristi na bilo koji način koji nisu dogovorile strane.
Odredba koja definira povjerljive informacije ključna je u ugovoru o povjerljivosti. Ovom odredbom utvrđuje se opseg informacija koje podliježu zaštiti. Također može navesti koje informacije nisu povjerljive. Ova je odredba važna jer određuje dolazi li do povrede objavljivanjem ili zlouporabom povjerljivih informacija. Podaci koji podliježu zaštiti mogu biti u različitim oblicima kao što su dizajni, crteži, informacije o istraživanju, informacije o testiranju, modeli, uzorci ili bilo koje druge jedinstvene informacije koje generira vlasnik.
Ugovor o povjerljivosti ovlastit će kako strana koja prima povjerljive podatke može koristiti te informacije. Na primjer, ugovor može samo ovlastiti stranu koja prima informacije da analizira informacije. To će stranci omogućiti da odluči hoće li se upustiti u neku vrstu zajedničkog pothvata s vlasnikom povjerljivih informacija. Uvjeti ugovora o povjerljivosti također će zabraniti otkrivanje trećim stranama, izradu kopija informacija i bilo kakvu drugu upotrebu koja nije izričito odobrena ugovorom.
Strana koja prima informacije također će imati obvezu poduzeti mjere za zaštitu podataka sukladno ugovoru o povjerljivosti. To može zahtijevati vraćanje podataka vlasniku na zahtjev ili pri sklapanju ugovora. Također može nametnuti obvezu uništavanja svih dokumenata ili informacija koje je primatelj mogao generirati u vezi s povjerljivim informacijama. Ugovor o povjerljivosti može sadržavati odredbu koja zahtijeva od strane koja prima informacije da vlasniku informacija dostavi službenu obavijest o svakoj namjeri da javno objavi povjerljive informacije. To vlasniku daje priliku poduzeti odgovarajuće pravne radnje kako bi zaustavio otkrivanje, ako je potrebno.
Izumitelji često koriste ugovor o povjerljivosti kako bi zaštitili svoja prava u vezi s izumom. Izumitelji često surađuju s drugim pojedincima i tvrtkama kako bi izum iznijeli na tržište. Ako izum još nije zaštićen patentom, onda bi izumitelji mogli izgubiti svoja prava. Stoga je za zaštitu izuma potrebno koristiti ugovor o neotkrivanju.