Ugovor o svemiru međunarodni je ugovor osmišljen kako bi se riješila zabrinutost u vezi s potencijalnim korištenjem i zlouporabom svemira. Razvijen je 1967. u suradnji između Sjedinjenih Država i tadašnjeg Sovjetskog Saveza, dviju nacija koje su uvelike uključene u takozvanu svemirsku utrku. Potpisnici sporazuma pristaju koristiti svemir u miroljubive svrhe, suzdržati se od polaganja prava na nebeska tijela kao nacionalni teritorij i preuzeti odgovornost za svemirske aktivnosti koje potječu s njihovih granica, uključujući vladine i privatne svemirske programe.
Službeno poznat kao Ugovor o načelima koja reguliraju aktivnosti država u istraživanju i korištenju svemira, uključujući Mjesec i druga nebeska tijela, Ugovor o svemiru je usko modeliran na ugovoru koji je razvijen za raspravu o korištenju Antarktika. Antarktika je stavljena na stranu kao globalni mirni resurs za znanstvena istraživanja i eksperimente i ljudima nije dopušteno koristiti ili razvijati oružje za masovno uništenje na antarktičkom teritoriju, niti polagati isključive zahtjeve za korištenje ovog teritorija.
Ovaj ugovor čini osnovu svemirskog prava. Članice Ugovora o svemiru složile su se da neće lansirati ili koristiti oružje za masovno uništenje u svemiru, iako nema zabrana konvencionalnog oružja. Oni također moraju koristiti odgovornost u prostoru, prihvaćajući odgovornost za štetu uzrokovanu istraživanjem i opremom povezane s nacionalnim vladama ili privatnim tvrtkama. Potpisnici su dužni pregledati i odobriti predložene svemirske operacije koje potječu iz njihovih granica, a ako potpisnik ima zabrinutost u vezi s prijedlogom, može se zatražiti konzultacije kako bi se ocijenila situacija i razvile preporuke za rješavanje svih otkrivenih problema.
Astronauti su prihvaćeni kao izaslanici čovječanstva prema Ugovoru o svemiru i kao predstavnici cijelog čovječanstva ne mogu tražiti zemlju za svoje matične nacije ili druge. Ugovor također zabranjuje aktivnosti u svemiru koje bi mogle dovesti do kontaminacije ili nepopravljive štete za objekte pronađene u svemiru. Sve ove smjernice namijenjene su rezerviranju svemira za miroljubive svrhe, uvažavajući kritična istraživanja u svemiru, kao i kulturnu vrijednost svemira i svemirskih programa.
Brojne su zemlje potpisale i ratificirale Sporazum o svemiru, prepoznajući ciljeve navedene u dokumentu i pristali su ga se pridržavati. Kao temelj i okvir za svemirsko pravo, koristi se u Ujedinjenim narodima i brojnim državama članicama u razvoju zakona koji se odnose na svemir, kao i svemirskih programa.