Ugovor o ustupanju je dokument koji se koristi za prijenos vlasništva nad nekretninom. Dvije su osnovne situacije u kojima se koristi ova vrsta isprave, a to su za nekretninu i za izvoz robe ili proizvoda.
Najčešća upotreba ove vrste isprave je prijenos vlasništva nad nekretninom s jednog vlasnika na drugog. Ova isprava je pravni dokument kojim se dokazuje vlasništvo nad nekretninom za koju ta isprava služi. Kada je riječ o nekretnini, obično se djelo bilježi kod lokalnog državnog suda u kojem se nekretnina nalazi. Iako to nije uvjet, ako je isprava o ustupanju evidentirana u županiji, tada ta isprava postaje predmet javne evidencije.
Bez obzira na to je li akt upisan u županiju ili ne, kopiju akta treba čuvati na sigurnom mjestu. Budući da se radi o dokazu o vlasništvu nad nekretninom, od vlasnika nekretnine može se tražiti da prilikom prodaje nekretnine ili iz raznih drugih razloga predoči ustupnicu.
Isprava sadrži vrlo bitne podatke za promet nekretnine. Kao prvo, navodi datum kada se vlasništvo nad imovinom prenosi s jednog vlasnika na drugog. Isprava također daje konkretan opis nekretnine koja je uključena u prijenos vlasništva.
Ugovor o ustupanju može se koristiti i kada tvrtka izvozi robu u drugu tvrtku. U tim situacijama, djelo je obično popraćeno akreditivom banke kupca. U aktu je propisan datum na koji kupac robe postaje vlasnik robe.
Datum asignacije poklapa se s datumom prijenosa novca iz banke kupaca u banku prodavača, prema akreditivu, koji je jamstveno pismo da će se prijenos novca dogoditi kada svaka od strana ispuni posebne zahtjeve uključeni u transakciju. Na primjer, ako tvrtka za pločice u Kini izvozi pločice u prodavaonicu pločica u SAD-u, te bi dvije tvrtke trebale koristiti akreditiv i ugovor o ustupanju. To štiti prodavatelja od puštanja robe kupcu i kupca od puštanja svog novca prodavatelju dok pločicu ne primi treća strana i dok se djelo ne dovrši.