Što je ugovorno zajedničko ulaganje?

Ugovorno zajedničko ulaganje je aranžman u kojem se dvije strane okupljaju za određeni poslovni projekt i potpisuju ugovor u kojem se navode uvjeti pod kojima će raditi zajedno. Strane ne osnivaju zasebnu pravnu osobu za projekt, već rade zajedno u partnerstvu, dijeleći dobit ili gubitke pothvata pod uvjetima navedenim u ugovoru o zajedničkom pothvatu. Ugovorni zajednički pothvat je drugačiji pravni aranžman od inkorporiranog ili zajedničkog ulaganja u kapital, u kojem dvije ili više strana osnivaju zasebnu pravnu osobu koja djeluje kao nositelj projekta.

Sudionici u ugovornom zajedničkom pothvatu obično bi u sporazumu naveli ciljeve zajedničkog pothvata. Također bi se dogovorili o doprinosima u novcu ili naturi od strane svake ugovorne strane, s detaljima o vrednovanju doprinosa. Funkcije strana u projektu, uključujući njihov tehnički doprinos i komercijalne obveze, bit će definirane u ugovoru. Dogovorit će se da se strane sastanu kako bi razgovarale o napretku projekta i imenovali upravni odbor.

Ugovor o zajedničkom pothvatu također bi pokrivao aranžmane za situacije u kojima se nove strane pridružuju ugovoru ili sudionik povlači iz aranžmana, te za plaćanje ili otplatu doprinosa kada se ti događaji dogode. Također bi trebala postojati odredba za kažnjavanje sudionika koji krše uvjete sporazuma. Sudionici bi možda željeli zaštititi intelektualno vlasništvo koje koriste u projektu i uključili bi mjere u ugovor za obranu svojih prava. Također bi trebao postojati mehanizam za rješavanje sporova za rješavanje nesuglasica koje proizlaze iz ugovora i aranžmana za raskid ugovora kada je projekt dovršen.

Odabir poslovanja u obliku ugovornog zajedničkog pothvata imat će regulatorne i porezne implikacije, ovisno o jurisdikciji u kojoj se projekt provodi. Neke zemlje mogu zahtijevati od stranih ulagača da rade s lokalnim partnerom u vlasničkom ili ugovornom zajedničkom pothvatu, dok druge zemlje mogu inzistirati da se osnuje zasebna pravna osoba koja će obavljati posao na projektu. U mnogim jurisdikcijama ugovorni zajednički pothvat će se u porezne svrhe tretirati kao partnerstvo, što će često značiti da se ne oporezuje kao zaseban entitet, već da se svaki sudionik oporezuje na svoj udio u dobiti ili gubitku.