Ugrađeno pitanje je pitanje koje tvori klauzulu u većoj rečenici. Ovakva pitanja bi se mogla nazvati “neizravnim pitanjima”, jer samo pitanje često mijenja formu i stavlja se u razvijeniji kontekst, često u svrhu uljudnosti pročišćavanja govornog jezika. Lingvisti i drugi stručnjaci razmišljaju o ugrađenom pitanju kao o vrsti imeničke klauze koja igra ulogu unutar složene rečenice.
Jedna vrsta ugrađenog pitanja je pitanje koje se ugrađuje u drugo pitanje. Ovo su uobičajene vrste ugrađenih pitanja. Na primjer, govornik engleskog može pitati drugoga: “Možete li mi reći koliko je sati?” umjesto da pitate “Koliko je sati?” Prethodna struktura primjer je ugrađenog pitanja, gdje upitna riječ, “gdje”, ne dolazi na početak rečenice. Ovaj primjer pokazuje kako se oblik rečenice mijenja kada govornik upotrijebi ugrađeno pitanje; kao iu mnogim drugim slučajevima, ovo također pokazuje kako duži oblik postavlja pitanje pristojnije.
Druga vrsta ugrađenog pitanja formira se unutar izjave. Ove vrste pitanja često uključuju prefikse rečenicama kao što su “Pitam se” ili “Znam”. Na primjer, ako govornik engleskog kaže: “Pitam se gdje su mi ključevi?” umjesto: “Gdje su moji ključevi?” oni ugrađuju pitanje u rečenicu dužeg oblika. Rečenice koje koriste riječ “znati” mogu biti apstraktniji oblici ugradnje pitanja. Netko tko kaže: “Ne znam gdje su mi ključevi.” također implicitno postavlja pitanje o lokaciji ključeva, iako ne tako izravno kao u gornjem primjeru koristeći riječ “čudo”.
Daljnji način na koji se rečenice često mijenjaju ovom tehnikom vrti se oko upotrebe jednostavnih riječi “to”, koje će se odnositi na imenicu, i “je”, oblik glagola “biti”. Na primjer, kada osoba kaže “Znaš li koliko je sati?” umjesto “Koliko je sati?” mijenja se redoslijed riječi “to” i “jest”. Ovo je jedan zbunjujući element engleskog jezika koji često zbunjuje učenike koji uče jezik. Prikaz ugrađenih pitanja pored izravnih pitanja jedan je od načina na koji instruktori jezika mogu predstaviti kritičnu razliku između ova dva oblika.