Unatoč onome što mnogi ljudi misle, koncept uhićenja građana nije zaobići legitimnu provođenje zakona ili proizvoljno pritvarati ljude bez dokaza o zločinu. Danas postoji više kao ovlast za hitne slučajeve ili zaustavljanje koja se daje običnim građanima po nalogu službenika za provođenje zakona.
Uhićenje građana znači da privatni građanin ima pravo pritvoriti osumnjičene kriminalce sve dok odgovarajuće osoblje za provođenje zakona ne preuzme pritvor. Praksa se može pratiti do engleskog običajnog prava tijekom srednjeg vijeka, iako svaka zemlja ili država može mijenjati pravila angažmana. Tijekom najranijih dana modernih pravosudnih sustava, uhićenje građana bilo je mnogo češća praksa. Trgovci bi rutinski pritvarali kradljivce i lopove uhvaćene na djelu, često ih dovodili izravno u ured lokalnog policajca na suđenje. Kako su kriminalci postajali bolje naoružani, a provođenje zakona sve dostupnije, popularnost ove vrste uhićenja kao da je opadala.
Moderni službenici za provođenje zakona snažno obeshrabruju neobučene civile od uhićenja građana. Rizik od tjelesnih ozljeda ili smrti je puno previsok, a prosječno vrijeme odgovora obučenih policajaca znatno je brže. Ali pod određenim okolnostima, takvo uhićenje može osigurati dovoljno vremena za dolazak odgovarajućih vlasti. Međutim, jedan od glavnih problema uhićenja građanina je mogućnost pogreške. Za razliku od neuspjelog pokušaja oživljavanja žrtve putem CPR-a, za privatne građane koji pritvaraju nedužnog osumnjičenika postoji vrlo malo, ako uopće ima, ‘dobrog Samarijanca’ zaštite.
Jedan od kriterija za uhićenje zakonitog građanina je neposrednost zločina. Idealna okolnost je da se osumnjičeni zločinac uhvati u samom činu počinjenja kaznenog djela. Osoba koja svjedoči pljački može uhvatiti pljačkaša i držati ga dok, na primjer, ne dođe policajac.
Drugi scenarij za uhićenje pravog građanina bio bi ozbiljan potencijal za skoro počinjenje zločina. Ako je osoba vidjela maskiranog muškarca s pajserom kako ide prema vozilu, razumno se može pretpostaviti da će se zločin dogoditi. Svjedok može zadržati maskiranog muškarca. To bi i dalje vrijedilo čak i kada bi se ‘zločin’ pokazao kao nesporazum. Ako netko vidi čovjeka kako se penje kroz razbijeni prozor, ne može se smatrati odgovornim za lažno uhićenje ako se pokaže da je muškarac vlasnik zgrade koji je izgubio ključeve.
Budući da čin privođenja naoružanog ili fizički moćnog osumnjičenika može biti iznimno opasan, policijski službenici često predlažu građanima da umjesto toga svoje vrijeme provedu promatrajući osumnjičenika i mjesto zločina. Ako svjedok može dati fizički opis osumnjičenika ili registarsku tablicu, policija će možda moći sama pronaći osumnjičenog. Sigurniji ekvivalent je potpisana izjava, s namjerom kasnijeg podnošenja kaznene prijave. Ponekad će policijski službenik zamoliti svjedoka ili žrtvu da kaže osumnjičeniku da je on ili ona uhapšena. To policiji daje više zakonskih ovlasti za zadržavanje osumnjičenika sve dok on ili ona ne budu pravilno procesuirani u pravni sustav.