Debulking tumora je kirurški zahvat koji se izvodi za uklanjanje što većeg dijela tumora koliko je to logistički moguće. Brojni su čimbenici koji mogu utjecati na način na koji se ovaj postupak izvodi, uključujući vrstu tumora, mjesto i opće zdravlje pacijenta. Ovaj zahvat može izvesti onkološki kirurg ili kirurški specijalist poput neurokirurga za tumore na posebno osjetljivim ili teško dostupnim mjestima. Ponekad mogu biti uključeni i opći kirurzi.
Kada se tumori u početku identificiraju, radi se probir kako bi se odredila vrsta tumora, njegovo podrijetlo, mjesto, veličina i stupanj širenja. Kancerogeni tumori se određuju kako bi se naznačilo koliko je rak napredovao i sve te informacije uzimaju se u obzir prilikom zakazivanja uklanjanja tumora.
Poželjno liječenje kancerogenih tumora je uklanjanje cijelog tumora zajedno sa zdravim rubom. Potpuno uklanjanje s rubovima osmišljeno je tako da se ukloni sav zloćudni materijal i da se uklone sve predmaligne stanice koje bi se kasnije mogle podijeliti i postati kancerogene, omogućujući da se rak ponovno pojavi. Međutim, ponekad nije moguće izvaditi cijeli tumor. Mjesto izrasline moglo bi natjerati kirurga da ostavi dio tumora na mjestu. Uklanjanje cijelog tumora moglo bi biti opasno za pacijenta, zahtijevajući dugotrajnu operaciju i izlažući pacijenta značajnim rizicima. U tim slučajevima cilj je iznijeti što više.
Nakon operacije uklanjanja tumora, manji kancerogeni rast je osjetljiviji na kemoterapiju i zračenje. To čini prognozu za takve tretmane puno boljom nego da su ponuđeni sami bez ikakve operacije uklanjanja bujice. Uklanjanje tumora također može povećati udobnost za pacijenta. Velike izrasline mogu biti teške i bolne te mogu opteretiti pacijentovo tijelo. Uklanjanje dijela mase tumora može poboljšati kvalitetu života pacijenta.
Kada se ljudima dijagnosticira rak i predoče im se mogućnosti liječenja, mogu sa svojim liječnicima razgovarati o prednostima i nedostacima svakog tretmana. Ako se preporučuje uklanjanje tumora, pacijenti će možda željeti pitati kirurga o iskustvu s drugim pacijentima, mogućim ishodima u njihovim slučajevima, rizicima povezanim s operacijom i vrstama tretmana koji će biti dostupni nakon operacije. Pacijenti imaju pravo donositi informirane odluke o svom liječenju i biti uključeni u razvoj planova liječenja te mogu zatražiti onoliko informacija koliko im je potrebno kako bi se osjećali ugodno u donošenju odluke.