Što je uključeno u analizu omjera banke?

Analiza omjera banke uključuje primjenu matematičkih formula na određene informacije iz institucije. Financijski izvještaji banke obično su primarni izvor potrebnih podataka. Ovdje su najprimjenjiviji omjeri likvidnosti i obrta imovine, zajedno s nekoliko omjera poluge koji se dodaju u miks. Omjeri omogućuju dioniku da procijeni financijsku održivost banke. Ulagači također mogu koristiti podatke prikupljene analizom omjera banke kako bi utvrdili žele li dionice banke kao sredstvo ulaganja.

Omjeri likvidnosti često su najčešći omjeri koji se primjenjuju na financijske podatke banke. Ovi omjeri pružaju mjerila za procjenu koliko dobro banka održava svoje interne financije. Omjer tekuće imovine dijeli kratkotrajnu imovinu s kratkoročnim obvezama. Visok koeficijent tekućeg stanja ukazuje na niži rizik u banci jer institucija ima više imovine kojom može podmiriti obveze. Obveze uključuju depozite klijenata i sva druga potraživanja prema imovini banke.

Alternativni koeficijent likvidnosti je novčani omjer, koji je također prilično primjenjiv u analizi omjera banke. Ova formula dijeli gotovinu banke plus tržišne vrijednosne papire s njezinim tekućim obvezama. Ovaj omjer pokazuje koliko likvidnih sredstava tvrtka ima za otplatu dugovanih sredstava drugim stranama.

Koeficijenti obrta aktive, iako su malo rjeđi u smislu analize omjera banke, ovdje mogu biti primarni alat. Banke koriste ovaj alat dijeleći ukupni prihod s ukupnom aktivom. Rezultat je cifra učinkovitosti koja procjenjuje koliko dobro banka koristi vlasničku imovinu kako bi zaradila novac za banku i njezine uložene dionike. Kao što je uobičajeno s većinom omjera obrta imovine, viši rezultat je obično bolji jer dokazuje bolju ukupnu učinkovitost banke.

Omjeri financijske poluge također su informativni računovodstveni alat za mjerenje učinkovitosti poslovanja banke. Dvije najčešće formule uključuju omjer duga i omjer duga i kapitala. Ukupni dug podijeljen s ukupnom aktivom čini omjer duga. To pokazuje koliko duga banka koristi za plaćanje imovine. Veća brojka ovdje može biti znak da je banka prekomjerno zadužena za svoju imovinu inozemnim dugom.

Dug-kapital zamjenjuje ukupnu aktivu kao nazivnik ukupnim kapitalom u analizi omjera banke. Rezultati pokazuju koliko dobro banka koristi vanjska ulaganja za kupnju i korištenje imovine. Javne banke su najčešći korisnici ovog omjera. Prekomjerno upravljanje ovdje nije problem; međutim, neispravno korištenje fondova dioničara jest.