Prva i najvažnija komponenta izgradnje vjetroelektrana je lokacija sa značajnom snagom vjetra. Dosljedan protok vjetra važan je kako bi se turbine vrtile, što zauzvrat može vratiti troškove izgradnje vjetroelektrane proizvedenom električnom energijom. Položaj farme također je važan faktor. Svaka električna energija koju proizvodi vjetroelektrana mora pronaći svoj put do glavne električne mreže; postavljanje farme u blizini postojećih vodova može ovaj proces učiniti lakšim i isplativijim.
Vjetar je najbolje uhvatiti na otvorenim ravnicama, ili čak na pučini, gdje ima manje struktura i izbočenih krajolika koji blokiraju protok vjetra. Vjetroelektrana u Cape Codu u državi Massachusetts u Sjedinjenim Državama (SAD) izgrađena je na moru, gdje je strujanje vjetra slobodnije i dosljednije. Dužnosnici u Cape Codu tvrde da je količina električne energije koju proizvodi farma dovoljna za napajanje većine otočkih potreba za električnom energijom. Nasuprot tome, ravnice bez izlaza na more u američkoj državi Kansas nude idealan ravni krajolik kroz koji vjetar može proći; na tom području razvijeno je nekoliko farmi. Mnogo je vjetroelektrana izgrađeno u drugim regijama diljem svijeta sa sličnim krajolicima kako bi se iskoristile prednosti sličnih vjetrovitih lokacija.
Uobičajeni je pogrešan naziv da vjetroelektrane pumpaju struju ravno u obližnje zgrade. Realnost je da struja teče u glavnu električnu mrežu i izvlači se iz nje. Električna energija iz svih vrsta izvora energije teče u istu mrežu. Mreža zatim prenosi električnu energiju kroz dalekovode. Ako vjetroelektrana nije postavljena na mjesto s postojećim dalekovodima, programer mora instalirati nove vodove kako bi proširio doseg mreže na lokaciju vjetroelektrane. To, međutim, može biti vrlo skupo.
Čak je i T. Boone Pickens, milijarder s ambicijom izgradnje najveće svjetske vjetroelektrane, morao zaustaviti svoj projekt zbog problema s pristupom dalekovodima. Ako se gradnja vjetroelektrane izvodi na mjestu s pristupom postojećim dalekovodima, cijena izgradnje može biti znatno jeftinija, a struja iz farme moći će puno brže ulaziti u mrežu.
Čak ni najpažljivije planirana izgradnja vjetroelektrana nije jeftina. Čak i uz najstrateškiju i najisplativiju lokaciju, izgradnja će vjerojatno koštati desetke milijuna dolara. Ovisno o tvrtki ili organizaciji koja gradi farmu, možda bi bilo pametno tražiti tvrtke rizičnog kapitala i investitore koji podržavaju inovacije zelene energije. Pronalaženje pravih sponzora i financijskih potpora može uvelike povećati šanse za uspjeh vjetroelektrane.
Još jedno važno pitanje za izgradnju vjetroelektrana je mogući trošak otplate privatnih vlasnika zemljišta. Ako tvrtka koja gradi vjetroelektranu to želi učiniti na privatnom posjedu vlasnika zemljišta, vjerojatno će morati dati naknadu. To može biti prilično skupo, a regije treba pažljivo istražiti za tu mogućnost prije izgradnje.