Što je uključeno u kirurgiju transplantacije penisa?

Operacija transplantacije penisa je kirurški zahvat koji se koristi za pričvršćivanje funkcionalnog penisa na muško tijelo. Podrazumijeva spajanje krvnih žila i živaca od pacijentovog tijela do penisa kako bi se osiguralo da pacijent ima ne samo funkciju u organu nego i osjet u njemu. Neki ljudi brkaju ovu operaciju s postupcima koji se koriste za davanje funkcionalnog penisa transseksualcu. Međutim, te dvije operacije nisu iste, a vjerojatnije je da će se transplantacija penisa koristiti za muškarce koji su izgubili penise zbog ozljeda ili bolesti.

Kada je 2005. godine obavljena prva uspješna operacija transplantacije penisa, obavljena je na 44-godišnjem muškarcu. Muškarac je u nesreći izgubio veći dio svog penisa i ostao je s malim batrljkom. Zbog toga je narušeno normalno mokrenje i spolni odnos. Kineski kirurzi uspjeli su dobiti donirani penis od mladića kojem je proglašena moždana smrt. Tada su ga uspjeli pričvrstiti na tijelo 44-godišnjeg muškarca.

Operacija transplantacije penisa još nije postala uobičajena. Prva uspješna operacija trajala je 15 sati. Liječnici su koristili tehnike mikrokirurgije, koje uključuju mikroskope i sićušne instrumente, kako bi osigurali ispravan spoj krvnih žila pacijenta s transplantiranim penisom. Ove tehnike se također koriste za povezivanje živaca koji su važni za pravilno funkcioniranje organa i vraćanje osjećaja penisa. Zahvat se izvodi u općoj anesteziji i uključuje mnoge rizike uobičajene za slične vrste operacija, kao što su infekcije, krvni ugrušci i oštećenje živaca.

Uglavnom, operacija transplantacije penisa nije puno složenija od kirurškog zahvata za presađivanje ruku, nogu ili šaka. Neki liječnici tvrde da je upitna strana operacije penisa hoće li pacijent doživjeti 100-postotni povratak na punu funkciju i osjećaj penisa. Osim toga, pacijenti će možda morati uzimati lijekove nakon ovih transplantacija kako bi spriječili tijelo da odbaci presađeni organ.

Operacija transplantacije penisa je kontroverzna. Neki ljudi misle da je neetično uzimati leševe ili penise od moždano mrtvih donora i pričvrstiti ih na tijela transplantiranih pacijenata. Drugi pak tvrde da je okrutno dopustiti muškarcu da pati bez vitalnog dijela svog tijela ako postoji medicinski ispravan način da mu se ponovno pruži normalan izgled i funkcija.