Hepatitis je upala i ozljeda jetre uzrokovana virusnom infekcijom. Postoji nekoliko vrsta virusnih infekcija hepatitisa koje uzrokuju upalu jetre, ali liječnici su prvenstveno zabrinuti za hepatitis B i hepatitis C, koji mogu uzrokovati zatajenje jetre i smrt. Niti jedan oblik hepatitisa se ne može liječiti u akutnom obliku ili neposredno nakon infekcije. Doista, kod nekih osoba virusna infekcija se ne može utvrditi laboratorijskim testovima sve do gotovo godinu dana nakon infekcije. Liječenje kroničnog hepatitisa sastoji se od antivirusnih lijekova, cijepljenja protiv drugih oblika hepatitisa, izbjegavanja supstanci koje opterećuju funkciju jetre, praćenja funkcije jetre, prakticiranja općih savjeta za dobrobit i — kao posljednje sredstvo — transplantacije jetre.
U mnogim slučajevima, dijagnoza hepatitisa se postavlja tek godinama nakon infekcije kada virusno oštećenje jetre postaje simptomatsko. U ovom trenutku započinje liječenje kroničnim hepatitisom u pokušaju da se smanji virusno opterećenje i tekuće oštećenje jetre. Za hepatitis B propisuju se ili injekcije interferona ili oralni lamivudin. Za liječenje hepatitisa C koriste se različite vrste interferona samostalno ili u kombinaciji s ribavirinom. Često se mjere jetreni enzimi kako bi se procijenilo postoji li progresija oštećenja jetre i mogu se provoditi povremene biopsije jetre.
Značajna količina liječenja kroničnog hepatitisa uključuje liječenje ili ograničavanje nuspojava terapije interferonom. Interferon može uzrokovati simptome koji oponašaju gripu i smanjiti proizvodnju trombocita i bijelih krvnih stanica u koštanoj srži. Učinak lijeka na proizvodnju krvnih stanica može rezultirati poremećajima krvarenja i zgrušavanja te smanjenim imunološkim odgovorom na druge klice ili viruse. Često se provode krvne pretrage kako bi se procijenile ove nuspojave. Nakon što se završi propisani tijek liječenja, što je naznačeno smanjenim količinama virusa, povremeno se provode testovi kako bi se utvrdilo je li potrebno ponovno liječenje.
Liječenje kroničnog hepatitisa također uključuje osiguravanje da druge vrste hepatitisa kojima pacijent može biti izložen ne prouzrokuju dodatna oštećenja jetre. Stoga se cijepljenje protiv hepatitisa A preporuča za oboljele od hepatitisa B i C, kao i cijepljenje protiv hepatitisa B za pacijente oboljele od hepatitisa C. Trenutno ne postoji dostupno cjepivo za hepatitis C, D ili E.
Osim što osigurava da druge vrste hepatitisa ne oštećuju dalje jetru, liječenje kroničnog hepatitisa također uključuje edukaciju pacijenata da izbjegavaju alkohol i druge tvari koje mogu opteretiti ili oštetiti ovaj organ. Preporuča se i pravilna prehrana, tjelesna tjelovježba prema mogućnostima i odmor po potrebi. Transplantacija jetre – liječenje u krajnjoj nuždi – ne dolazi u obzir osim ako pacijentova jetra zataji unatoč trenutnom liječenju kroničnog hepatitisa.