Laboratorijski testovi koji mjere razinu enzima i aktivnost enzima poznati su kao enzimski testovi. Postoje mnoge vrste mjernih metoda koje mjere stopu aktivnosti enzima i inhibicije enzima. Enzimi su molekule koje manipuliraju drugim molekulama, poznatim kao supstrati, vežući se s njima i kemijski reagirajući s njima kako bi proizveli više nusproizvoda. Testovi koji mjere ovu aktivnost služe za različite svrhe, u skladu s određenim simptomima bolesti i uzimaju u obzir različite korake u enzimskim procesima.
Testovi koji ispituju kinetiku enzima pokazuju koliko je ponašanje enzima više ili manje od norme. Postoje čimbenici koje treba kontrolirati pri uzimanju enzimskih testova, kao što su enzimi rade na specifičan način u skladu s temperaturama unutar organizma, a enzimi ne mogu tolerirati visoke razine soli jer previše soli ometa sposobnost enzima da se veže s drugim proteinima. Mnogi enzimi mogu djelovati samo unutar malog raspona pH; stoga je potrebno mjeriti i pH vrijednosti u tijelu. Visok pH može u potpunosti inhibirati aktivnosti enzima.
Postoje dvije glavne vrste enzimskih testova: kontinuirani, u kojima se očitaju konstantna očitanja, i diskontinuirani, u kojima se nakon određenog vremenskog razdoblja poremeti kemijska reakcija i mjeri se količina supstrata i koncentracije nusproizvoda. U kontinuiranim testovima, za ispitivanje razine supstrata zvanog NADH, koji utječe na metabolizam, ili NADPH, koji utječe na sposobnost tijela da dobro reagira na terapije lijekovima, koristi se spektrofotometrijski test, jer se oni pokazuju pod njegovim ultraljubičastim (UV) zrake. Ono što se zove fluorometrijski testovi definiraju razlike u fluorescenciji u nekim enzimskim supstratima. Kalorimetrijski testovi mjere količinu topline tijekom enzimskih kemijskih reakcija, a kemiluminiscentni testovi mjere svjetlost proizvedenu tijekom kemijskih reakcija i mogu otkriti antitijela za bolesti. U diskontinuiranim testovima, radiometrijski testovi mogu mjeriti apsorpciju ili oslobađanje radioaktivnosti kada se proteini i supstrat vežu, a kromatografski testovi mjere stvaranje nusproizvoda vezanja enzima i supstrata.
Neki testovi krvi se često rade radi testiranja određenih razina enzima kako bi se utvrdila oštećenja srca. Postoji određeni broj od nekoliko proteina koji će biti prisutni u krvi u većim količinama kada, na primjer, dođe do oštećenja srčanog mišića. Ovi se testovi moraju pažljivo provesti jer bolest bubrega također može dovesti do gotovo istih razina tih istih enzima. Drugo stanje poznato kao maligna hipertenzija može dovesti do povišenih razina srčanih enzima; stoga će biti potrebni drugi testovi osim enzimskih testova kako bi se utvrdio vjerojatni uzrok visokih razina enzima.