Računalne mreže postale su sve važnije za poslovanje suvremenih poduzeća. Od jednostavne komunikacije putem e-pošte do pohranjivanja datoteka na poslužitelje tvrtke, tvrtke trebaju pouzdane i sigurne mreže. Mrežni administratori koji upravljaju tim sustavima prolaze obuku za upravljanje mrežom koja obično uključuje učenje o fizičkom hardveru koji stvara mreže, softveru potrebnom za distribuciju IP adresa i metodama kako za osiguranje tako i za rješavanje problema mreža.
Studenti u programima obuke za upravljanje mrežom općenito počinju učenjem o osnovnoj mrežnoj opremi. To može uključivati modem koji uspostavlja vezu s internetom i usmjerivače koji distribuiraju signal na više računala. Usmjerivači ne samo da dijele internetsku vezu između različitih računala, već povezuju strojeve koji su na nju spojeni u lokalnu mrežu (LAN). Stvaranje mreže s malim brojem računala može se postići s jednim usmjerivačem, ali veće mreže zahtijevaju da mrežni administratori koriste mrežne prekidače za povezivanje mnogih računala na usmjerivač.
Računala pristupaju strojevima, na lokalnoj mreži ili širem Internetu, koristeći sustav IP adresa. Svaka adresa je broj koji je jedinstven za određeni stroj na mreži. Ovi brojevi omogućuju svakom stroju da zatraži podatke od drugog na LAN-u. Obuka upravljanja mrežom uključuje lekcije o tome kako lokalna mreža ima nekoliko IP adresa za strojeve koji su na nju izravno povezani, dok je cijela mreža vidljiva Internetu samo preko jedne IP adrese. Studenti upravljanja mrežom naučit će prepoznati razliku između IP adresa na LAN-u i IP adresa za strojeve izvan mreže.
Obuka upravljanja mrežom obično zahtijeva od učenika da nauče kako se IP adrese distribuiraju, kako putem poslužitelja okrenutih prema Internetu, tako i unutar lokalnih mreža. Internetski poslužitelji imaju jedinstvene IP adrese, ali su obično povezane s nazivima domena koje korisnici lakše pamte, kao što je Objašnjeno.com. U lokalnim mrežama ove IP adrese distribuira mrežni administrator ili automatski pomoću softvera Dynamic Host Configuration Protocol (DHCP). Ovaj softver ima oblik poslužiteljskog programa na mrežnim usmjerivačima i klijentskog programa na pojedinačnim strojevima. Softver klijenta i poslužitelja rade zajedno kako bi osigurali da svaki stroj na lokalnoj mreži ima jedinstvenu IP adresu, što mrežnom administratoru može uštedjeti mnogo posla.
Svaki mrežni administrator mora znati kako riješiti probleme sa samom mrežom. To uključuje učenje kako koristiti različite alate za dijagnostiku mreže za otkrivanje dijelova mreže koji ne rade, kao i sigurnosnih ranjivosti. To uključuje programe za provjeru reagiraju li pojedinačni strojevi ili mrežne komponente na mrežne veze i aplikacije koje mogu mapirati put kroz koji zahtjevi za podacima putuju na danoj mreži. Uz ovu komponentu obuke za upravljanje mrežom, administratori obično mogu izolirati lokaciju i uzrok problema kako bi ih riješili.