Iako rijetko, operacija uganuća gležnja može se izvesti kada je netko ozlijedio gležanj, a ozljeda ne reagira na nekirurško liječenje. U nekim slučajevima, operacija se može izvesti odmah ako je uganuće potrgalo bočni ligament gležnja. Dva najčešća oblika operacije uganuća gležnja su zatezanje ligamenata i presađivanje tetiva. Operacija uganuća gležnja obično uključuje rezanje određenih ligamenata ili tetiva i njihovo ponovno povezivanje na drugom mjestu ili njihovu potpunu zamjenu. Obično postoji i razdoblje rehabilitacije nakon operacije, kako bi se pacijentu pomoglo da ponovno u potpunosti iskoristi gležanj.
Ako uganuće uzrokuje kroničnu nestabilnost gležnja – gležanj koji često ispada zbog istezanja ili kidanja bočnog ligamenta gležnja – tada je operacija zatezanja ligamenta opcija za ispravljanje oštećenja. Ova vrsta operacije uganuća gležnja uključuje rezanje prednjeg talo-fibularnog ligamenta (ATFL) i kalkaneo-fibularnog ligamenta (CFL). Nakon rezanja, dva ligamenta se zašiju i pričvrste na rupu koja je izbušena u fibulu, jednu od kostiju potkoljenice. Zbirka vezivnog tkiva koja drži tetive gležnja na mjestu nazvana retinakulum gležnja rasteže se i šije na fibulu, s ciljem jačanja novozategnutih ATFL i CFL.
Operacija uganuća tetiva gležnja je složeniji zahvat koji se izvodi kada su ligamenti gležnja oštećeni bez popravka. Ovaj postupak uključuje rezanje komada obližnje tetive – obično peroneus brevis malog prsta na nozi – i zamjenu potrganim ligamentima gležnja. Za pričvršćivanje cijepljene tetive izbuši se rupa u fibuli, a druga se izbuši u gležanj. Nakon što su rupe napravljene, izrađena tetiva se šije između njih kako bi se stvorio novi ligamentni kompleks.
Oba oblika operacije uganuća gležnja veliki su kirurški zahvat i zahtijevaju intenzivnu rehabilitaciju. Netko tko se podvrgne bilo kojoj operaciji obično će imati svoj gležanj omotan potpornim protezom ili gipsom, a bit će potrebna fizikalna terapija. Prva faza terapije vjerojatno će uključivati masažu i električnu stimulaciju kako bi se pomoglo pacijentu u suzbijanju boli i otekline koji se javljaju nakon operacije. Nakon što bol i oteklina postanu podnošljivi, pacijent će biti podvrgnut jednostavnim vježbama koje će mu pomoći da povrati kretanje na zahvaćenom području. Otprilike u šestom tjednu nakon operacije, pacijent će početi s napornijim vježbama za jačanje ligamenata, pomažući mu/joj da nauči kontrolirati pokrete u gležnju i hodati.