Zahvat amniocenteze se provodi na trudnici radi testiranja na kromosomske abnormalnosti i/ili infekcije. Tijekom zahvata, velika igla se zabode kroz ženin trbuh iu amnionsku vrećicu koja okružuje fetus. Igla izvlači malu količinu amnionske tekućine koja se zatim analizira.
Postoje mnogi rizici za ženu i njezin fetus tijekom trudnoće. Za pripremu i predviđanje tih rizika može biti potreban postupak amniocenteze za analizu amnionske tekućine, tekućine u kojoj se razvija fetus. Dokazano je da ova tekućina otkriva mnoge vrste porođajnih abnormalnosti i infekcija, od kojih se neke mogu liječiti ili ispraviti.
Prije početka zahvata amniocenteze trudnici se daje lokalni anestetik kako bi se ublažila bol koja može nastati tijekom zahvata. Nakon što anestetik stupi na snagu, liječnik će umetnuti iglu kroz trbuh žene, probiti zid maternice. Liječnik koristi ultrazvuk kako bi odveo iglu od fetusa kako bi spriječio bilo kakvu ozljedu. Igla će zatim izvući približno 20 mL amnionske tekućine iz amnionske vrećice, koju će tijelo nadoknaditi tijekom sljedećih 24-48 sati.
Nakon što liječnik dobije amnionsku tekućinu, on ili ona će izolirati fetalne stanice i uzgajati ih u mediju za kulturu. Zatim se boje i analiziraju na bilo kakve kromosomske abnormalnosti, kao što je Downov sindrom ili infekcija. Tijelo popravlja ubod amnionske vrećice normalnim procesima ozdravljenja.
Postupak amniocenteze obično se odvija negdje između 15. i 20. tjedna trudnoće. U nekim slučajevima, test se može izvesti između 11. i 13. tjedna, a to se naziva rana amniocenteza. Rizici uključuju štetu za fetus i mogući pobačaj, iako su ti rizici niski u usporedbi s rizikom da ga nemate. Nedavne procjene stavljaju rizik od pobačaja na samo jedan od 1,600.
Budući da je amnionska tekućina bogata matičnim stanicama, ona bi u budućnosti mogla zamijeniti korištenje matičnih stanica uzetim iz odbačenih embrija ili fetusa. Time bi se zaobišla etička zabrinutost zagovornika života koji inzistiraju da je korištenje matičnih stanica iz embrija ili fetusa nemoralno. Matične stanice su građevni blokovi tijela i stoga su vrlo vrijedne u istraživanju i znanstvenom razvoju. Amnionske matične stanice već su dokazane sposobne za stvaranje stanica, poput onih koje se nalaze u kostima, mišićima ili masti.