Metode koje se koriste za proučavanje ljudskog tijela mogu se prilično razlikovati, osobito ovisno o određenoj svrsi istraživanja. Znanstvenik ili medicinski stručnjak, na primjer, često koristi knjige i druge alate kako bi naučio o različitim sustavima koji čine tijelo. Oni također mogu koristiti naprednije metode proučavanja, uključujući promatranje funkcioniranja ljudskog tijela, pa čak i proučavanje različitih anatomskih sustava na mrtvom tijelu. Umjetnici se često podvrgavaju proučavanju ljudskog tijela koje je više usredotočeno na formu i strukturu, obično kroz satove životnog crtanja i proučavanje mjerila i proporcija različitih dijelova.
Postoji mnogo različitih načina na koje ljudi mogu izvesti proučavanje ljudskog tijela, iako je korištenje knjiga i sličnih alata prilično uobičajeno. Ilustracije se često koriste kako bi učenicima pružili slike koje jasno prikazuju različite sustave i strukture koje su dio tijela. To obično počinje s vanjskim slojem ljudi te kožom i kosom. Dodatni dijagrami se obično koriste u proučavanju ljudskog tijela kako bi se studentima pokazalo kako različiti sustavi funkcioniraju zajedno i gdje se nalaze.
Napredak u tehnologiji također je poboljšao načine na koje studenti mogu provoditi proučavanje ljudskog tijela. Računalne simulacije mogu se koristiti za izradu trodimenzionalnih (3D) modela ljudskih tijela i raznih unutarnjih struktura. Umjesto da jednostavno gledaju fotografije, učenici mogu vidjeti animacije i videozapise koji pokazuju kako tijelo funkcionira. Ovo može biti posebno korisno za prikaz dinamičkih sustava kao što je protok krvi kroz tijelo i poruke koje se šalju kroz živčani sustav.
Studenti medicine često izravnije proučavaju ljudsko tijelo. To može uključivati inspekcije i preglede u bolnici ili sličnom okruženju. Mrtva tijela ili leševi često se koriste kako bi se budućim liječnicima omogućilo bolje razumijevanje različitih bioloških sustava. Disekcija se često koristi kako bi se studentima medicine pokazala točna lokacija i izgled različitih struktura unutar osobe.
Umjetnici se obično podvrgavaju drugačijem proučavanju ljudskog tijela, s većom koncentracijom na vanjski izgled i načine na koje tijelo funkcionira. Često se proučavaju struktura skeleta i mišićne skupine ljudskih tijela, iako se obično pridaje važnosti estetici i tome kako izgledaju, a ne zašto funkcioniraju. Satovi crtanja života često se koriste kako bi se studentima umjetnosti dala prilika da crtaju žive ljudske figure u različitim pozama, kako bi se osiguralo bolje razumijevanje anatomije. Fokus ovog proučavanja ljudskog tijela obično je na proporcijama, kako bi se osiguralo da umjetnici razumiju kako se različiti dijelovi tijela međusobno odnose za realističnije prikaze.