Što je uključeno u proučavanje retorike?

Retorika je proučavanje učinkovitog govora i pisanja. Poučava učenike kako se jezik koristi u usmenoj i pisanoj komunikaciji. Retorika se usredotočuje na metode komuniciranja s drugima i bavi se učinkovitošću jezika i njegovim emocionalnim utjecajem.

Retorička sredstva imaju za cilj utjecati na postupke i mišljenja čitatelja. Studenti retorike otkrivaju kako pisci konstruiraju argumente koristeći te uređaje. Cilj retorike je uvjeriti druge da usvoje određeno stajalište ili poduzmu određeni smjer djelovanja.

Aristotel je vjerovao da proučavanje retorike ima pet kanona ili utvrđenih principa. Oni su aranžman, izum, dostava, pamćenje i stil. Aranžman se odnosi na strukturu koherentnog argumenta i potiče govornike i pisce da organiziraju argument kao što bi strukturirali esej.

Invencija naglašava važnost uvjeravanja. Pisac ili govornik mora razmotriti kakve su mu informacije potrebne da bi druge uvjerio, a jedan od ciljeva proučavanja retorike je identificirati ciljeve i interese koji okružuju uvjerljivu situaciju. Isporuka se bavi razumijevanjem kako koristiti govor tijela i ton glasa za stvaranje uspješnog uvjerljivog argumenta. Ovo načelo preporučuje ljudima da koriste rekvizite i dramatičan stil isporuke kako bi skrenuli pozornost na ključne točke.

Pamćenje je još jedan princip u proučavanju retorike. Oni koji žele uvjeriti moraju biti sposobni zapamtiti dovoljno argumenta da ga iznesu bez ikakvih propusta ili oklijevanja. Prema kanonu pamćenja, tajna iznošenja uvjerljivog govora je proba. Duljina vremena provedenog u vježbanju ovisi o tome koliko je važno. Ljudi koji imaju problema s pamćenjem mogu koristiti razne praktične metode pamćenja kako bi zapamtili govor.

Načelo stila u proučavanju retorike opisuje kako ići dalje od osnovnih iskaza činjenica i logike u argumentu. Dobar stil na najbolji način koristi jezik i koristi argumente kako bi uključio emocije, a ne samo intelekt. Elokventne riječi mogu prenijeti neke poruke bolje od snažnih riječi, što može izazvati reakcije straha. Pozivanje na emocije neophodno je u utjecanju na odluke, jer većina ljudi dolazi do točke odluke kada osjete da je argument dovoljno jak.