Dijagnoza i liječenje psihijatrijskih poremećaja ima dugu i raznoliku povijest ispunjenu živom raspravom. Psihijatri koriste sustave klasifikacije za dijagnosticiranje i liječenje svojih pacijenata, a s vremenom su se teorije psihijatrijske terapije razlikovale u svojoj klasifikaciji mentalnih poremećaja. Američko udruženje psihijatara i Svjetska zdravstvena organizacija kategoriziraju probleme mentalnog zdravlja, a svaki od njihovih sustava dijeli neke slične kategorije i kodove. Objavljeni sustavi psihijatrijske klasifikacije ažuriraju se na temelju novih informacija i promjena u psihijatrijskim teorijama.
Hipokrat je stvorio prve zabilježene grupe za psihijatrijske bolesti. Njegov se sustav sastojao od fobija i strahova, melankolije — što je vjerojatno bila depresija — manije, paranoje i, začudo, transvestizma. Začeci moderne psihijatrijske dijagnoze i liječenja započeli su početkom 1800-ih. Sustavi klasifikacije Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM) i Međunarodna klasifikacija bolesti (ICD) razvijeni su u 20. stoljeću, a od studenog 2011. oba su u procesu revizije i ažuriranja.
DSM, koji izdaje Američko udruženje psihijatara, dobro je poznati psihijatrijski klasifikacijski sustav koji se temelji na pet glavnih područja ili osi za koje se vjeruje da opisuju mentalne poremećaje. Simptomi u svakoj kategoriji pomažu psihijatru u procjeni pacijenta i postavljanju dijagnoze. Klinički poremećaji, kao što su depresija i shizofrenija, pripadaju jednoj velikoj osi. Druga glavna skupina su poremećaji osobnosti i razvoja, koji uključuju narcisoidnu osobnost, opsesivno kompulzivna i antisocijalna ponašanja kao i mentalnu retardaciju. Ponašanje koje proizlazi iz zdravstvenih stanja, kao što su Alzheimerova bolest i ozljeda mozga, spadaju u drugu kategoriju.
Svjetska zdravstvena organizacija također objavljuje psihijatrijski klasifikacijski sustav za dijagnozu i liječenje psihičkih stanja. Sustav za kategorizaciju svih vrsta ljudskih bolesti, ICD koristi deset različitih grupa za analizu mentalnih poremećaja. Te kategorije uključuju biološke probleme koji utječu na mentalno funkcioniranje, probleme u ponašanju, poremećaje raspoloženja, bolesti uzrokovane zlouporabom supstanci, mentalnu retardaciju i probleme u razvoju te poremećaje povezane sa stresom.
Evolucija psihijatrijske teorije dovela je do rasprave o učinkovitosti psihijatrijske klasifikacije. Neki stručnjaci iz tog područja tvrde da je određivanje simptoma i dijagnostika psihičkih poremećaja previše subjektivno. To može biti točno, pogotovo zato što se dijagnoza često u velikoj mjeri oslanja na pacijentovo otkrivanje simptoma. Neki kritičari psihijatrijskih klasifikacija tvrde da one potencijalno mogu naštetiti pacijentima nepravedno ih stigmatizirajući i podvrgavajući ih tretmanima koji možda neće biti korisni.