Testiranje otpornosti na stres za financijske institucije uključuje izmišljanje hipotetskih situacija koje otkrivaju kako bi institucije reagirale u nizu najgorih scenarija. Postoje slučajevi kada testiranje otpornosti na stres provodi institucija kako bi ispitala svoju spremnost na mogućnost iznenadnog događaja koji negativno utječe na poslovanje. U drugim prilikama vlada može naložiti testiranje otpornosti na stres za financijske institucije kako bi spriječila kolaps velikih institucija što bi značajno naštetilo gospodarstvu u cjelini. Jedan od ključnih ciljeva testiranja otpornosti na stres je identificirati toksična sredstva koja mogu poboljšati krajnji rezultat institucije, ali zapravo nemaju veliku stvarnu vrijednost.
Mjerenje financijskog zdravlja institucije kada gospodarstvo radi glatko i nema velikih problema je korisno, ali možda neće pokazati kako bi ta institucija reagirala na iznenadne, nepredviđene pritiske. Ti pritisci mogu biti uzrokovani nekim kataklizmičnim događajem u svijetu, iznenadnim ekonomskim padom ili nekim unutarnjim stresom koji posebno utječe na instituciju. U ovakvim vremenima, određene tvrtke i institucije će se održati, a druge će se raspasti. Provođenje stresnog testiranja za financijske institucije utvrdit će kojoj kategoriji institucija pripada.
Prilikom izvođenja testiranja otpornosti na stres za financijske institucije, važno je da analitičari smisle scenarije koji zapravo odražavaju ono što bi se realno moglo dogoditi. Na taj je način testiranje otpornosti na stres učinkovita metoda procjene rizika. Hipotetske scenarije obično pokreću računalni programi koji koriste postojeće financijske podatke kako bi odredili kako će ti nesretni događaji utjecati na instituciju.
U teškim ekonomskim vremenima moglo bi biti potrebno da vlade provedu testiranje na stres za financijske institucije koje djeluju na najvišim razinama. Banke i osiguravajuća društva, na koje se toliko članova društva oslanja za financiranje u svojim teškim vremenima, moraju biti u stanju pokazati snagu čak i na najnižim granama gospodarstva. Iz tog razloga, vlada može provesti testove na stres na tim institucijama kako bi osigurala da će šteta u lošim ekonomskim vremenima biti ograničena.
Otrovnu imovinu moraju identificirati oni koji su zaduženi za provođenje testiranja otpornosti na stres za financijske institucije. Ako se takva imovina, čija je stvarna vrijednost daleko manja od njihove iskazane, koristi kao kolateral za dužničke obveze, posljedice bi mogle biti katastrofalne. Financijsko testiranje otpornosti na stres mora procijeniti sve moguće slabosti u cjelokupnom portfelju imovine institucije. Otkrivajući gdje je institucija najranjivija, testiranje otpornosti na stres može pružiti put do potrebnih poboljšanja i ispravaka.