Zavarivanje ugljičnog čelika na nehrđajući čelik uobičajen je proces u stvaranju brojnih proizvoda. Ova vrsta aktivnosti često uključuje korištenje metode zavarivanja poznate kao zavarivanje metalnim inertnim plinom (MIG), koja pomaže u stvaranju jake veze između nehrđajućeg čelika i ugljičnog čelika. Proces će također zahtijevati korištenje specifičnih razreda šipki za zavarivanje, na temelju razreda dvaju čelika koji se koriste za primjenu.
Prilikom zavarivanja ugljičnog čelika na nehrđajući čelik, prvi zadatak je procijeniti stupanj ili klasu svake vrste čelika, jer određene klase svake vrste čelika teže stvaranju jače veze. Industrijske smjernice će se razlikovati od zemlje do zemlje, pri čemu se klasifikacija obično identificira s kodom koji se sastoji od slova s jednom ili dvije znamenke. Profesionalni zavarivači mogu odrediti koje kombinacije dobro funkcioniraju zajedno, procjenjujući kombinaciju u tandemu s predviđenom upotrebom ugljičnog čelika i nehrđajućeg čelika.
MIG zavarivanje je najčešća metoda zavarivanja ugljičnog čelika na nehrđajući čelik. Ovaj pristup zahtijeva izvor električne energije koji pomaže u stvaranju topline potrebne za stvaranje sigurnog zavara. Također je potrebno odabrati hoće li se koristiti žica ili elektroda koja može ispuniti spoj između dva čelika, te emisija plina koja služi kao barijera između zraka i samog zavara.
Protok energije do elektrode ili žice je konstantan, što omogućuje zavarivaču da kontrolira veličinu i kretanje duž šava. Jedna od prednosti MIG zavarivanja je da procesom može upravljati bilo ljudsko biće ili korištenje robota programiranog za upravljanje zadatkom. Ovisno o veličini operacije, to znači da zavarivanje ugljičnog čelika na nehrđajući čelik može biti potpuno ručni zadatak, poluautomatiziran ili potpuno automatiziran.
Dio procesa zavarivanja ugljičnog čelika na nehrđajući čelik također uključuje odabir prave elektrode za posao. Kriteriji koje treba uzeti u obzir uključuju položaj zavara, razinu abrazije na dvije metalne površine i vrstu prijenosa koji će se dogoditi između dva metala tijekom stvarnog zavarivanja. Nije neuobičajeno da inženjer zavarivanja procijeni pojedinosti posla i napravi konačan odabir u pogledu vrste elektrode koja će stvoriti najbolji mogući zavar za projekt.