Ulaganje u stranoj valuti prvenstveno se poduzima kako bi se profitiralo od fluktuacija na deviznom tržištu. Ova se investicija može ostvariti na različite načine i iz pojedinačnih razloga. Ulaganje u stranoj valuti može imati mnogo oblika. Dva primjera toga su kupnja potvrde o depozitu (CD) denominirana u stranoj valuti od lokalne banke i aktivnosti trgovanja stranim valutama. Štoviše, multinacionalne korporacije i druge institucionalne organizacije imaju vlastite rasporede ulaganja u stranoj valuti i za različite ciljeve.
CD u stranoj valuti, na primjer, obično donosi veće kamate od uobičajenih štednih računa. Ovaj CD može se čuvati na različita razdoblja, općenito šest mjeseci do pet godina, ili više u određenim slučajevima. CD u stranoj valuti može se dobiti od lokalne banke, inače je osiguran i, u nekim slučajevima, oslobođen je poreza. Kao rezultat toga, mnogi će ljudi pronaći CD kao vrlo primamljivo ulaganje u stranoj valuti.
Štoviše, pojedinac bi mogao htjeti imati devizni račun u banci kao zaštitu od erozije lokalne valute. Na primjer, građanin Sjedinjenih Država mogao bi vjerovati da bi ekonomsko okruženje u određenom trenutku moglo dovesti do stalnog pada američkog dolara. To bi moglo kontinuirano smanjivati njegovu ili njezinu potrošačku moć, pa bi iz tog razloga, recimo, držanje računa u švicarskim francima moglo nadoknaditi ovaj rizik.
Kupnja deviza može biti idealna investicija za one koji planiraju putovati u inozemstvo. To se radi ako netko vjeruje da će njegova ili njezina nacionalna valuta značajno pasti prije nego što otputuje u inozemstvo. Svrha ulaganja je, dakle, zaključavanje na povoljan tečaj prije planiranog putovanja.
Nadalje, pojedinac može razmotriti ulaganje u stranoj valuti kroz različite načine, kao što je trgovanje opcijama ili trgovanje terminima. Ti su instrumenti ulaganja u biti derivati, što znači da se temeljnim vrijednostima određenih valuta trguje radi profita bez potrebe da osoba posjeduje ili stječe fizičke valute. Postoji mnogo maloprodajnih posrednika koji nude ove usluge pojedinačnim investitorima.
Ulaganje, naravno, nosi rizike, a to se ne razlikuje od ulaganja u stranoj valuti. Sukladno tome, pojedinac bi mogao htjeti potražiti stručni savjet prije nego što se uključi u ovu konkretnu avenuu. Alternativno, neki ljudi odlučuju parkirati svoj novac kod profesionalnog upravitelja fonda koji umjesto njih donosi odluke o ulaganju u stranoj valuti.
Tvrtke koriste investicijske usluge dostupne pojedincima i mnoge druge. U slučaju multinacionalne korporacije, koristit će ulaganja u stranoj valuti, posebno za zaštitu od nepovoljnih promjena u određenim međunarodnim valutama. Na primjer, američka tvrtka može sklopiti terminski ugovor s bankom, uz uvjet da joj proda određeni iznos strane valute u zamjenu za američke dolare na dogovoreni datum u budućnosti.
Terminske ugovore uglavnom koriste velike tvrtke uključene u međunarodnu trgovinu. Uz volatilnost na tržištu valuta, tečajevi mogu naglo rasti ili pasti i mogu nagrizati njihov profit i/ili uzrokovati velike gubitke. Terminski ugovor, dakle, donekle je poput ulaganja u policu osiguranja od nepovoljnih fluktuacija. Štoviše, obje strane u ugovoru su pravno vezane i ispunit će svoje obveze, bez obzira na naknadnu aprecijaciju ili pad određene strane valute, nakon njihovog dogovora.